1111

"Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana.

Hipokrat (oko 460. do oko 370. p.n.e.)

"Reci mi što jedeš i ja ću ti reći tko si"

Jean Anthelme Brillat Savarin

Kandida – Principi liječenja (3. dio)

kandida i liječenje

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Kandida - principi liječenja (3. dio)

Konvencionalna medicina još uvijek uglavnom ignorira kandidu i smatra je više kao nuspojavu kod drugih bolesti, a ne kao njen uzrok ili ozbiljan faktor koji dovodi do bolesti. Medicinska dijagnoza infekcije kandidom ograničena je na sljedeća područja:

  • Kožni nabori, uključujući anus i pupak. Prisutnost crvenog osipa sa svrbežom ili peckanjem, curenje bjelkaste tekućine ili gnoja iz naboranog oštećenog područja. To također može uzrokovati pukotine i sitne posjekotine na rubovima usana.
  • Vagina (vulvovaginitis). Postoji tendencija pojave bijelog ili žutog iscjetka s crvenilom, peckanjem i svrbežom.
  • Dolazi do crvenog, ljuskavog osipa i svrbeža. Ovo je uglavnom stečeno preko spolnog odnosa sa partnerom s vulvovaginitisom.
  • Ždrijelo s kremasto bijelim mrljama na jeziku i na ustima. Uzrokuje svrbež ili peckanje.
  • Paronihija je infekcija noktiju na rukama ili nogama s bolnim oticanjem a u težim slučajevima dolazi i do pojave gnojnog iscjedka. Takvi nokti mogu postati bijeli ili žuti i odvojeni od kože.

Standardni lijek za infekcije kandidom u crijevima je Nistatin. Može djelovati kao kelatno sredstvo sa vezanjem na mineralne ione. Zbog toga se nebi trebao uzimati zajedno sa mineralnim dodacima prehrani. Također se koristi i u ljekovitim kremama i losionima za vanjsku primjenu.

Ketokonazoli i flukonazoli upotrebljavat će se kod jačih infekcija ili ako želimo postići cjelovit, sistemski učinak kod liječenja. Osim nistatina, dugotrajni tretmani spomenutim lijekovima nisu preporučljivi zbog potencijalno ozbiljnih nuspojava. Potrebno je savjetovati se sa Vašim liječnikom prije korištenja.

Medicinski tretman često je nezadovoljavajući jer istovremeno nema dovoljno pažnje posvećene odgovarajućoj prehrani i nadomjesnim terapijama s laktobakterijama visokog potencijala. Stoga se sveobuhvatna terapija liječenja infekcije kandidom sastoji od tri dijela:

  • Sanacija gastrointestinalnog trakta ponovnom uspostavom zdrave crijevne flore.
  • Antimikrobna terapija za uklanjanje kandide i drugih patogenih mikroba iz krvi i unutarnjih organa.
  • Dijeta protiv kandide koja smanjuje porast gljivica i umjesto toga njeguje dobre laktobakterije

SANACIJA GASTROINTESTINALNOG TRAKTA

Glavni tretman za infekciju kandidom usmjeren je na saniranje gastrointestinalnog trakta. Tretman se provodi u kombinaciji s nisko alergenom prehranom koja je također oskudna u konzumiranju jednostavnih ugljikohidrata. Nadalje, treba izbjegavati plijesni ili kvasce u hrani kao i njihove proizvode raspada koji mogu izazvati neugodne imunološke reakcije. Na taj način, najteži problemi mogu se prevladati u roku od nekoliko tjedana. Degenerirani zglobovi ili unutarnji organi imaju nešto sporiji put ka oporavku.

Vrlo neugodna nuspojava većine metoda koje se koriste za smanjenje koncentracije patogenih mikroba u crijevima i krvi je Herxheimerova reakcija – naglo pogoršanje simptoma zbog toksina koje otpuštaju mrtvi ili umirući mikrobi. Ta se reakcija ponekad koristi kao dijagnostički alat, posebno za kandidu.

Da biste izbjegli ili smanjili neugodne nuspojave uvijek u početku preporučam ispiranje gastrointestinalnog trakta kod  uzimanja antimikrobnih pripravaka ili  lijekova. Ovo odvodi mrtve ili umiruće mikrobe odmah iz tijela i uvelike smanjuje nelagodu. Nakon dan ili dva, ispiranje možda više nije potrebno. Obično je prva reakcija najjača.

Umjesto ispiranja, možete prije doručka koristiti i žličicu psilijuma u velikoj čaši vode. Time se kandida i bakterijski toksini  vežu na psilijum koji ih pomaže eliminirati iz crijeva. Psilijum može opskrbiti i određenu hranu za korisne bifidobakterije u crijevima te im pomoći  da se namnože u većoj količini.

Drugi je pristup započeti s niskom dozom antimikrobnih lijekova te ih povećavati no vrlo sporo. Na ovaj način simptomi ostaju blaži na duži period. Kod ove metode je posebno važno održavati strogu dijetu s malo ugljikohidrata.

Prije uvođenja fungicida, također je vrlo korisno u periodu od jednog ili dva tjedna prakticirati prehranu sa  izuzetno malo ugljikohidrata. Pojedinci koji su vrlo osjetljivi te skloni  alergijama općenito bi trebali nastaviti sporijim tempom, ostati na stabilnoj nisko alergenoj dijeti, koristiti antiinflamatorne dodatke, poput praha od kore skliskog brijesta prije jela te đumbir uz samo jelo. Trebali bi i uvesti probiotike, fermentirane mliječne proizvode i antimikrobne tvari. Sve to bi trebali dodavati sa pažnjom i postepeno.

Drugi princip je uzimanje velike doze probiotika odnosno korisnih laktobakterija 30 minuta nakon uzimanja antimikrobnog lijeka. To isto i prije jela ili pijenja bilo čega što sadrži ugljikohidrate. Crijevna stijenka je normalno gusto prekrivena korisnim ili patogenim mikrobima. Kad uzmemo korisne bakterije tijekom infekcije kandidom, dobre bakterije ne mogu dobiti uporište na crijevnoj stijenci i uglavnom samo prolaze kroz crijeva.

Stoga prvo moramo napraviti nešto slobodnog prostora na crijevnoj stijenci uzimanjem antimikrobnog sredstva, poput češnjaka. Trebamo pričekati dok antimikrobni sastojak ne očisti želudac i tek onda možemo uzeti probiotik visoke potencije, obično kulturu acidofila i bifidobakterije.

Sada dobre bakterije mogu lakše zauzeti ispražnjene prostore crijevne stijenke. Međutim, ako ne uzimamo probiotike, tada će se gljivice sljedeći put kad pojedemo ugljikohidrate brzo namnožiti i ponovo ispuniti prazne prostore.

Na taj način možemo brzo obnoviti crijevnu floru. Međutim, treba mnogo duže da se eliminiraju spore i gljivice čije je korijenje uraslo u  crijevnu stijenku. Stoga trebamo biti oprezni i nastaviti izbjegavati ili barem minimizirati lijekove i kemikalije uz konzumirane prikladne hrane.

SISTEMSKA TERAPIJA PROTIV INFEKCIJE KANDIDOM

Nadalje, kod dugotrajnih infekcija gljivicama i drugim mikrobima ili parazitima dolazi do njihovog ulaska u krvotok i ostale dijelove  tijela. Za to moramo poduzeti jače mjere. Ako nastavite s visokim dozama sirovog češnjaka mogu se  pokazati dobri početni rezultati. Uzimanje češnjaka općenito je poželjna alternativa raznim antimikrobnim lijekovima.

U ovu svrhu se obično koriste biljni proizvodi na bazi kurkume, đumbira, pelina, maslinovog lista i pau d’arco. Ostale pogodne metode su terapija kisikom, i elektronički pročišćivač krvi ili zapper.

Kombinaciju ovih metoda treba koristiti kod većine svih očiglednih simptoma zaraza kandidom ili drugih infekcija parazitima. Terapija može trajati i  nekoliko mjeseci. Ova antimikrobna terapija će vrlo vjerojatno eliminirati ne samo gljivice, već i većinu štetnih bakterija i virusa iz tijela, što imunološkom sustavu daje šansu da se vrati pod kontrolu. Ako se sumnja u infekciju kandidom, svaki seksualni partner trebao bi imati barem kratak anti-kandida tretman u isto vrijeme kao i oboljeli.

Iako je preporučljivo započeti s određenim protokolom navedenim u 6. poglavlju, u nastavku vas potičem da eksperimentirate. Umjesto da se u periodu od  dva tjedna koristi velika doza samo jednog specifičnog antimikrobnog sredstva, možete koristiti dva ili tri različita sredstva u nižim koncentracijama. Na primjer, možete koristiti ekstrakt maslinovog lišća ujutro, ekstrakt pau d’arca za vrijeme ručka, ili sredstvo za pročišćavanje krvi / elektronički zapper prije spavanja.

Druga je mogućnost upotreba različitih antimikrobnih lijekova u različite dane tjedna. Na taj ćete način jednog dana moći koristiti samo ekstrakt maslinovog lišća, zatim pau d’arco, zatim pelin. Posljednjih dana mogu se koristiti pelin ili elektronički zapper ili napraviti dan odmora. Također, umjesto da podijelite doze, možda možete samo jednom uzeti veću količinu ujutro ili prije spavanja.

U ovom trenutku možemo pretpostaviti da svi ljudi koji nisu zdravi ili imaju određene probleme nose u sebi loše gljivice, mikoplazme i drugi patogene mikrobe. Stoga nije preporučljivo trošiti vrijeme, novac i trud da biste ih pronašli ako stvarno imate kandidu i ako trebate anti-mikrobni tretman. Tretman prakticirajte i ponovite u blažem obliku jednom godišnje, ili kad god se ponovo pojave zdravstveni problemi. Štetni invazivni oblik kolonija kandide kao i kolonije zaštićene biofilmom od sluzi nekada nisu  dijagnosticirani u rutinskim laboratorijskim testovima.

Neki vrlo jaki mikrobicidi koji uništavaju gljivice, bakterije, viruse i parazite mogu štetiti i našim korisnim crijevnim laktobakterijama. Ostali dodatci na prirodnoj bazi čini se da imaju malo štetnog utjecaja na laktobakterije. Nadalje, ako smo  prethodno uspostavili zdravu crijevnu floru konzumiranjem češnjaka i probiotika, tada će dobre bakterije prirodno rasti nakon svake doza antimikrobnog lijeka.

Međutim, ako nismo uspostavili zdravu crijevnu floru, i ako kandida i dalje prevladava u crijevnom traktu, tada će ona jednostavno ponovno rasti nakon svake doze, a trebat će mnogo duže vremena za uspostavu kontrole. Kako je kandida prirodno prisutna u malim količinama, nije je potrebno cijelu eliminirati iz crijeva. Ključna stvar je da dominantne dobre bakterije ostanu dominantne.

Ipak, preporučljivo je igrati na sigurno i koristiti probiotike s vremena na vrijeme tijekom produljene antimikrobne terapije, a posebno odmah nakon prekida ove terapije. Stoga, jednom dnevno i to  nekoliko puta tjedno možete uzimati probiotik oko 30 minuta nakon antimikrobne terapije i prije unošenja bilo kojeg ugljikohidrata. Alternativno, često koristite prikladnu hranu koja sadrži mliječnu kiselinu.

Nakon završetka intenzivne antimikrobne terapije nastavite sa uzimanjem probiotika u periodu od nekoliko tjedana. Čak i nakon uspješne terapije, spore kandide i uspavani mikrobi ostaju u tijelu i mogu ponovno porasti kada smo kronično pod stresom. Stoga ponovite ovu terapiju kad god se simptomi kandide ili infekcije ponovno pojave.

Pored toga, preporučujem svima, ne samo bivšim žrtvama infekcije kandidom, da ponove barem kratki antimikrobni program jednom godišnje. Najviše bolesti, uključujući autoimune bolesti, srčane bolesti i rak, povezane su s kandidom i drugim patogenim mikrobima, a mi ih možemo spriječiti ako ih povremeno uklanjamo iz tijela.

BIOFILM

U neprijateljskom okruženju mnogi mikrobi imaju sposobnost udruživanja, formiranja kolonija i zaštite od napada pomoću neprobojnog premaza fibrina, kalcifikacijom, a posebno u slučaju kandide, pomoću jakog premaza u obliku sluzi koji se zalijepi za stijenke crijeva i druge membrane. Ti sluzni premazi također mogu ostati i unutar kože. Tamo mogu ostati u stanju mirovanja kada su pod jakim napadom i postati aktivni opet kad prijateljske bakterije ili imunološki sustav propadnu zbog stresa, lijekova, loše prehrane itd.

To je razlog da se dijagnosticirana kandida ne može eliminirati u  kratkom periodu fungicidima ili pravilnom prehranom, prije nego je zaštitni biofilm uklonjen. Najefikasniji lijekovi moraju biti u stanju prodrijeti i po mogućnosti otopiti ovu tešku sluz, a da pritom ne oštete naše korisne bakterije. Prikladni lijekovi su dugotrajna upotreba Lugolove otopine, natrijev tiosulfat ili češnjak. Oni sadrže ili proizvode fungicidna otapala ili plinove koji mogu prodrijeti kroz sluz. Jod je poznat po otapanju ljepljive sluzi.

Druga izvrsna metoda je 5-dnevno čišćenje na bazi psilijuma, kako je opisano u 5. poglavlju. Crijeva su kod ove metode ispunjena mekim psilijumom koji se lijepi za crijevne stijenke, omekšava stvrdnutu kore i ljepljivu sluz koja skriva mikrobe . Kada se konačno ispere, biofilmovi će se također ukloniti, a crijevne stijenke će ostati čiste i preostala kandida i paraziti ostaju nezaštićeni u borbi protiv antimikrobnih lijekova. Ova metoda je također neophodna u slučaju raka crijeva i Kronove bolesti.

Vrlo opasni hifalni oblik kandide može se sam zaštititi od vanjskog napada stvarajući vlastiti pokrov tvrdog hitina. Postoji inače enzimski inhibitor koji prekida sintezu hitina. To je Lufenuron i obično se koristi za zaštitu mačaka i pasa od buha. Za Lufenuron se tvrdi da pomaže u uklanjanju gljivičnih oblika kandide slabljenjem njezine hitinske stijenke. Postoje stavovi za i protiv njegove uporabe u terapiji kod infekcija kandidom. Ja osobno ne znam dali djeluje pa ostajem neutralan po tom pitanju.

PIROLURIJA

Pirolurija je metaboličko stanje u kojem se pirol, ključna  komponenta hemoglobina, prekomjerno proizvodi u jetri. Višak se veže na vitamin B6 i cink i izlučuje se mokraćom. Ovo stvara teški nedostatak vitamina B6, cinka i drugih hranjivih sastojaka, kao što su niacinamid, gama linolenska kiselina (GLA) i biotin.

Čini se da je glavni uzrok pirolurije crijevna disbioza sa prekomjernim rastom kandide, zatim pleomorfni mikroorganizmi koji mijenjaju oblik u krvi i, možda, lajmska bolest, a sve zajedno utječe na stanje u jetri. Pirolurija se može i  naslijediti ili nastaje kao posljedica invazije mikroba u jetru. Ona postaje  još ozbiljnija bolest ako je nasljedna uz aktivni strest te uz infekciju kandidom.

Uz piroluriju jetra ne može pretvoriti vitamin B6 ili piridoksin u aktivirani oblik piridoksal-5-fosfata ili P5P. Po mogućnosti dodajte 50 do 150 mg P5P i 50 mg cinka podijeljeno u doze. Pirolurija, posebno kada je vezana uz problem kandide, vodeći je uzrok većine mentalno-emocionalnih stanja, problema s veznim tkivom i mišićima, dijabetesom tipa 1, epilepsijom, autoimunim bolestima, rakom i slabim imunološkim sustavom. Za detalje pogledajte

www.health-science-spirit.com/pyroluria.htm

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.

Kandida i sindrom antibiotika (2. dio)

kandida i antibiotici

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Kandida i sindrom antibiotika (2. dio)

Već 1953 godine,  Dr. Orion Truss otkrio je razorne učinke antibiotika u bolnici u Alabami (SAD). Tijekom jutarnjeg obilaska pacijenata,  Trussa je zaintrigirao vrlo blijed, naizgled stariji muškarac na kom se vidjelo da očito umire. Međutim, bio je tek u četrdesetima i u bolnici gotovo četiri mjeseca. Nijedan specijalist nije uspio postaviti točnu dijagnozu. Zbog svoje znatiželje Truss je pitao pacijenta kada mu je posljednji puta bilo dobro.

Čovjek mu je odgovorio da se osjećao dobro do prije šest mjeseci kad su mu  amputirali prst. Radi toga je naravno primio antibiotike. Ukratko nakon toga dobio je proljev i zdravlje mu se pogoršalo. Truss je i prije vidio kako antibiotici uzrokuju proljev. Tada je bilo poznato da kandida može biti korisna  u takvim stanjima te pomoći oslabljenim pacijentima. No sada se Truss pitao nije li možda obrnuto, da upravo  kandida izaziva oslabljeno stanje.

Pročitao je da se otopina kalijevog jodida može koristiti za liječenje kandide. Dakle, dao je pacijentu šest do osam kapi Lugolove otopine četiri puta na dan i uskoro je pacijent bio dobro.

Ubrzo nakon toga imao je pacijentkinju s upaljenim sinusima, stalnim glavoboljama, vaginitisom i teškom depresijom. Na njegovo iznenađenje skoro svi njezini problemi riješili su se sa kurom istom kao i kod prethodnog pacijenta. Nešto kasnije vidio je pacijenticu koja je imala dijagnozu šizofrenije zadnjih šest godina sa stotinama tretmana elektrošokovima i ogromne doze lijekova iza sebe. Počeo je liječiti ženu zbog alergije i problema sa sinusima lijekom protiv kandide.  Ubrzo se oporavila psihički i fizički i bila je dobro.

Od tada je liječio svoje pacijente protiv kandide i kod najmanjeg znaka njezine prisutnosti. Mnogi njegovi pacijenti izvrsno su se oporavili od  većine neobičnih stanja, uključujući probleme sa menstruacijama, hiperaktivnosti, teškoćama u učenju, autizma i autoimunih bolesti poput Crohnove bolesti i lupusa.

Svaki iskusni naturopat može povezati slične priče o uspjehu liječenja ovom metodom. Ironično je da antibiotici vrlo često nisu potrebni i koristimo ih u slučajevima kada ne treba. U dogovoru sa liječnikom treba ih koristiti samo kada je neophodno.  U slučajevima u kojima su poželjni, možemo izbjeći ozbiljne posljedice primjenom probiotika. Nistatin, na primjer, je kontaktni antibiotik iz grupe poliena. Veće doze nistatina djeluju fungicidno, a manje fungistatski. Djeluje isključivo na patogene gljivice. On se ne apsorbira u krv, već ostaje unutra crijeva i zbog toga ne uzrokuje zdravstvene probleme.

Mnogi ljudi sumnjaju u učinkovitost prirodnih terapija u borbi protiv ozbiljne infekcije, ali iskustvo me navodi na vjerovanje da su prirodne terapije mnogo učinkovitije, a da ne uzrokuju ponovljene i kronične infekcije koje su toliko česte nakon antibiotika. Vidio sam kako se pacijenti oporavljaju u roku od nekoliko dana ili tjedana prirodnom terapijom nakon neuspjelog dugotrajnog liječenja  antibioticima.

SINDROM ANTIBIOTIKA

Nedostatak energije i probavne smetnje, razne alergije, bolovi u zglobovima, kožne bolesti, menstrualni problemi, emocionalna nestabilnost i depresija – sva su se ta stanja uvelike povećala posljednjih desetljeća. Sve su to simptomi onoga što ja nazivam “sindromom antibiotika”.

Daljnjim pregledom može se otkriti i veći broj simptoma. Većina gastrointestinalnog trakta je osjetljiva na pritisak, posebno tanko crijevo, jetra i žučni mjehur. Možda je čak došlo i do operacije žučnog mjehura koja nije uspjela poboljšati stanje i zapravo je još pogoršala simptome.

Može postojati anamneza svrbeža koji se manifestira kao  oralni, analni ili vaginalni svrab. Kad su oni prisutni, dijagnoza kandide je očigledna, ali oni mogu biti prisutni i u nedostatku tih manifestacija i zbog toga može doći do zabune  prilikom pravilnog dijagnosticiranja stanja.

Kandida se množi tijekom liječenja antibioticima i lako se pretvara u vrlo opasan i invazivniji oblik. Smatram da se antibiotici vrlo često prepisuju bez razloga. Često se ne rade potrebne  pretrage prije propisivanja antibiotika. Tijekom propisivanja antibiotika često se ne savjetuju nadomjesne terapije konzumiranja probiotika tijekom i nakon uzimanja antibiotika. Često  korištenje antibiotika i sličnih lijekova bez prethodne analize najveći je pojedinačni uzročnik kroničnih bolesti u našem društvu.

Nadalje, bebe često nasljeđuju kandidu od majke već pri rođenju i za vrijeme dojenja. Ima i indikacija da se gljivična DNA može umetnuti u naše gene, a dugogodišnja kandidijaza može biti uzrok genetskih mutacija i nasljednih bolesti.

Istraživanje iz 1993. pokazalo je da je jedan od 55 primljenih pacijenata primljen na određeni odjel neke bolnice dobio antibiotike širokog spektra. Krvni testovi kod tih ljudi pokazali su da je njih 67% razvilo sistemski prekomjerni rast kandide.

Drugo istraživanje otkrilo je da kemoterapija obično dovodi do sistemske kandidijaze, koja uvelike ograničava uspješnost kemoterapija. Dugotrajna praćenja pokazuju da djeca mogu razviti 18 puta više sekundarnih malignih tumora. Djevojke se suočavaju sa 75 puta većim rizikom od raka dojke, dok je rizik od leukemije nakon kemoterapija kod tumora jajnika povećan za 21 put.

Tek nedavno su onkolozi počeli prepoznavati koji su se pacijenti suočili sa  uznemirujućim gubitkom pamćenja i drugim kognitivnim funkcijama. Psihijatri su sada otkrili da konvencionalno liječenje tumora izaziva ozbiljnu depresiju kod 15 do 25 posto pacijenata. “Depresija sama po sebi često može biti i gora nego bolest “, kažu.

Vjerujem da je većina ovih poražavajućih rezultata zapravo kemoterapijski sindrom koji bi se lako  mogao izbjeći ili uvelike smanjiti uz odgovarajuću terapiju protiv gljivica.

Međutim, kemoterapijski i antibiotski sindromi ne javljaju se samo zbog kandide. Generalno to smatram određenom vrstom disbioze gdje pogrešna vrsta mikroba i parazita naseljava crijevni trakt. Ne radi se tu samo o kandidi  i drugim gljivicama, nego i o drugim vrstama patogenih bakterija i ameba, uključujući bakterije tipa coli koje se normalno nalaze u debelom crijevu. One postaju patogene kad se penju iz debelog natrag u tanko crijevo.

Ako se isti problem događa godinama, znači da se radi o  nedostatku želučane kiseline koji tada dovodi do toga da patoogeni mikrobi koloniziraju želudac, uzrokujući upalu s bolom a kasnije se javljaju i čirevi. Otpušteni toksini radi prekomjerne koncentracije mikroba moge uzrokovati dodatno kroničnu upalu jetre, žučnog mjehura, gušterače i crijeva. Kronična upala gušterače glavni je faktor razvoja dijabetesa.

U periodu između četrdesetih i pedestih godina prošlog stoljeća, značajniji porast kandide zabilježen je u samo tri posto slučajeva. 50 godina kasnije brojka je bila preko trideset posto te ona postaje sve veća. Postoje, naravno, i drugi faktori koji mogu uzrokovati disbiozu. To su između ostalog kontracepcijske pilule, steroidi ali i drugi lijekovi. Tu možemo dodati i  liječenje zračenjem. No glavni su krivci bez sumnje, kemoterapije i prekomjerno uzimanje antibiotika.

Evo jedne tipične priče o kandidi. Dječak se normalno razvijao do svojih 18 mjeseci života. Nakon toga imao je nekoliko kura antibiotika radi infekcije uha. Nakon toga zadobio je infekciju na ustima i jeziku. Njegovo se stanje pogoršalo te mu je govor bio otežan. Postao je izuzetno hiperaktivan, budio se cijelu noć, a dijagnosticiran mu je i autizam. Izgubio je kontakt očima sa roditeljima. Vjerujem da autizam dijelom proizlazi kao kombinacija prekomjerne koncentracije kandide te  određenih vrsta cijepljenja.

Ovaj obrazac normalnog razvoja djeteta u početnim mjesecima života, popraćen regresijom nakon liječenja antibioticima vrlo je česta kod pojave i dijagnosticiranja autizma. Dječakove organske kiseline povezane s kvascima, a posebno vinska kiselina u urinu bile su izrazito povišene. Dan nakon što je započeo uzimati antifungalni lijek Nistatin, napravio je pogled prema roditeljima, a istodobno povišena vinska kiselina u mokraći počela se smanjivati. Bilo je potrebno više od 60 dana da se koncentracija kiseline vrati u normalno stanje. Njegova ekstremna hiperaktivnost počela se smanjivati, a i njegov san bio je  poboljšan.

Doktor William Shaw koji je napravio ovo izvješće također je napisao: “Sada imamo otkiven taj isti fenomen u stotinama drugih slučajeva. Čak i nakon šest mjeseci liječenja antifungicidima često postoji biokemija ‘oporavka’ ali i pogoršanje stanja nakon prekida terapije antifungicidnim lijekovima.”

OŠTEĆENJE METABOLIZMA

Vinska kiselina se obično ne proizvodi u našem tijelu, ali doktor  Shaw je otkrio  da je ona rezultat pretjerane fermentacije kvasca bilo u crijevima ili drugih mjesta zaraze kandidom. Glavna posljedica povećane koncentracije vinske kiseline u krvi je mišićna slabost. Vinska kiselina je usko povezana s jabučnom kiselinom koja je ključna komponenta limunske kiseline koja je opet odgovorna  za proizvodnju energije u stanicama.

Prisutnost vinske kiseline blokira metabolizam jabučne kiseline. Pri tome tijelo ne može proizvoditi energiju aerobno oksidacijom glukoze, te umjesto toga, sada proizvodi energiju anaerobno pretvarajući glukozu u mliječnu kiselinu. To stvara samo 20% energije u odnosu na onu koja bi se mogla proizvesti pravilnom oksidacijom glukoze. To i objašnjava nedostatak energije i prekomjernu koncentraciju kiseline u mišićima. To stanje dovodi i do manjka minerala koji je vrlo čest kod zaraze kandidom.

U istom tom članku doktor  Shaw također dokazuje da je sistemski prekomjerni rast kandide i drugih gljivica često uzrok visoke razine šećera sa 5 ugljikovih atoma, arabinoze koju treba izlučiti mokraćom. Kandida očito proizvodi šećerni alkohol arabitol koji se potom u jetri pretvara u arabinozu.

Arabinoza ima tendenciju reakcije s aminokiselinom lizinom u nekim proteinima i tada formira unakrsne veze s argininom u susjednim proteinima. Ovaj mijenja biološke strukture i funkcije velikog broja bjelančevina, posebno enzima, i uzrokuje funkcionalni nedostatak vitamina B-6, biotina i lipoične kiseline.

Ovaj proces čini proteine manje topljivim i uzrokuje njihov talog u osjetljivim strukturama kao što je leća oka. Ona  je tako neprozirnija i dolazi do katarakte ili očne mrene. To  je također i centar ostalih procesa koji dovode do ubrzanog starenja određenih struktura unutar tijela. Na primjer, može doći do  povećanja krutosti mišića, tetiva i vezivnog tkiva, a manifestira se u obliku bora i starenja kože.

Drugi uobičajeni učinak je povećano nakupljanje ostataka proteina unutar stanica, što zapravo predstavlja razne autoimune bolesti. Djeca s autizmom imaju iste vrste vlakana na mozgu slično  kao i kod Alzheimerove bolesti, što ukazuje da oboje mogu biti povezane s problemima s gljivicama.

Postoje dokazi da se metabolički proteinski otpad nakuplja kod većine pojedinaca stalnom brzinom, pa je zato ta akumulacija povezana sa dobi osobe. Metaboliti koje formira kandida ubrzavaju naše starenje – s kandidom starimo brže. Suprotan učinak, koji dovodi do pomlađivanja, nastaje kada uklanjamo proteinske otpatke periodičnim postom i čišćenjem sirovom hranom ili općenito usvajanjem prehrane temeljene na konzumiranju svježe i sirove hrane.

Pronađeni su metaboliti kvasca vinske kiseline i arabinoze ne samo kod autizmu, već i u slučajevima lupusa, Alzheimerove bolesti, poremećaja manjka pažnje, hiperaktivnosti i kroničnog umora.

Drugi nusproizvod  gljivica je acetaldehid koji blokira oksidaciju proizvodnje energije u stanicama te utječe posebno na mozak i mišiće (stanje niske energija). Također aktivira imunološki sustav kao u slučaju autoimunih bolesti i raka. Djeluje negativno na  mozak i živčani sustav, što često dovodi do depresije, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i drugih mentalnih poremećaja. Dovodi i do  mišićne slabosti kao kod fibromijalgije i općenito slabosti cijelog organizma kao kod sindroma kroničnog umora.

NAPAD BAKTERIJA

Pored prekomjernog rasta gljivica, disbioza je povezana i sa proliferacijom drugih patogenih mikroba, npr. kao u malom crijevu (SIBO – Small Intestine Bacterial Overgrowth). Čini se da specifične vrste patogenih bakterija uzrokuju ili doprinose specifičnim autoimunim bolestima.

Primjerice, jedna bakterija tipa coli proizvodi molekulu vrlo sličnu inzulinu. Kad se imunološki sustav aktivira protiv ove molekule tada može napasti i beta stanice gušterače i dovesti do  dijabetesa tipa 1.

Druga vrsta bakterije, Yersinia enterocolitica, inducira imunološki odgovor koji napada štitnjaču i dovodi do Gravesove bolesti. Dolazi do  ozbiljne prekomjerne proizvodnje hormona štitnjače.

Ulcerozni kolitis povezan je s prekomjernim rastom patogenih mikroba, isto kao i Crohnova bolest, osteoporoza i ankilozni spondilitis.  Kod ankiloznog spondilitisa, dolazi do srastanja kralježaka kralježnice uzrokujući krutost i bol. Također, s vremenom i drugi zglobovi mogu postati meta napada.

Klebsiella, druga vrsta patogenih bakterija, proizvodi molekulu koja je slična tipu tkiva koja se nalaze kod ljudi koji imaju ovu bolest. Kada se broj bakterija Klebsielle u crijevima smanji, stanje se poboljšava.

Reumatoidni artritis povezan je s drugim bakterijama, pod nazivom Proteus. Proteus je također čest uzrok infekcija mokraćnog sustava. Žene često pate od infekcije mokraćnog sustava, te boluju od reumatoidnog artritisa dva puta više nego muškarci, dok muškarci obično imaju višu razinu Klebsielle i tri puta više ankilozni spondilitis od žena.

Uz to, pretjerani porast patogenih mikroba oštećuje crijevnu stijenku, tako da probavljene čestice hrane samo dijelom mogu proći u krvotok, izazivajući alergije. Na ovaj se način mogu povezati sve autoimune bolesti i alergije na hranu uzrokovane disbiozom.

To se najbolje očituje  kod reumatoidnog artritisa. Ostale autoimune bolesti koje su do sada bile povezane s disbiozom i alergijama su psorijaza, eritematozni lupus i pankreatitis. Ova stanja obično se poboljšavaju kada se daju namirnice poput psylliuma, jer vežu na sebe mikrobne endotoksine.

Daljnja posljedica disbioze je osjetljivost na trovanje hranom kao kod bakterije salmonele, dok zdrava crijevna flora sprječava njeno  množenje i stvaranja problema.

Testovi su pokazali da kod dominacije dobrih  probiotskih bakterija treba oko milijun bakterija salmonele da uzrokuju bolest. Kod disbioze treba ih samo deset da bi imali problema.

Staphylococcus aureus ili Zlatni stafilokok uzrokuju ozbiljne infekcije u bolnicama. Utvrđeno je da ne samo Zlatni stafilokok, već se također znatno pojačavaju  i druge infekcije kada se pojave zajedno sa kandidom. Kako je porast kandide prirodan ishod standardnog bolničkog liječenja, lako je uvidjeti zašto je Zlatni stafilokok tako smrtonosan u bolnicama.

Slična je slika i sa AIDS-om. Ljudi ne umiru od virusne zaraze AIDS-a, nego od invazije potencirane kandidom u krvi. Isto je i s karcinomom. U završnoj fazi AIDS-a, raka, tuberkuloze i ostalih teških mikoza poput sistemskih kandidijaza,  bolesnici umiru od iste bolesti, tzv kaheksije. To je zbog uništenja eritrocita od strane mikroba povezanih sa gljivicama.

Ja također vidim disbioze kod beba i novorođenčadi uzrokovane korištenjem antibiotika. To je glavni uzrok njihovih čestih infekcija. Iako je to nekada bilo neuobičajeno da djeca imaju više od jedne ili dvije prehlade ili infekcije godišnje, sada ih imaju više od šest ili osam. Mnoge bebe već dobivaju kandidu i druge patogene mikrobe od njihove majke u porođajnom kanalu ili kroz dojenje.

Posljednjih godina (2004. i 2005.) eksperimentalno se pokazalo da je prekomjerni rast mikroba u crijevima izazvan antibioticima te da nas predisponira za alergijsku bolest dišnih putova poput astme. Bebe kojima su davali antibiotike u prvih šest mjeseci imale su  2.6 puta veću vjerojatnost da će razviti alergijsku astmu. Sa antibioticima širokog spektra, koji ubijaju širok spektar bakterija, rizik je bio daleko veći te djeca imaju 8.9 puta veću vjerojatnost da će patiti od astme.

MIKOPLAZME I PLEOMORFIZMI

Usko povezan s prekomjernim rastom kandide su infekcije  mikoplazmom. To su pleomorfni organizmi bez staničnih membrana. „Pleomorfni“ znači da mogu mijenjati oblik od grudica bjelančevina ili spora do virusnih, bakterijskih i gljivičnih oblika, ovisno o zdrastvenom stanju organizma u kojem žive.

Mikoplazme su se pokazale glavnim čimbenikom uzroka i progresije raznih tumora i autoimunih bolesti. To uključuje reumatoidni artritis, dijabetes tipa 1, multiplu sklerozu, bolesti štitnjače, lupus, skleroderme te drugih. Mikoplazme mogu biti kontrolirane antimikrobnim lijekovima širokog spektra koji su također djelotvorni protiv kandide i drugih gljivica. Stoga, antimikrobna terapija također ima velike koristi u liječenju raka i autoimunih bolesti.

Iako je prije postojala uzročna povezanost između tumora i virusa koja je prikazana samo u nekoliko rijetkih tumora kod ljudi ili kod životinjskih tumora, nekoliko nezavisnih istraživača je izvijestilo o proliferaciji određenih mikroba kod svih oboljelih od karcinoma. Jedan od prvih bio je njemački profesor zoologije i mikrobiologije Enderlein koji je opisao 1925. različite stadije mikroba koji su normalno prisutni kao malene koloidne proteinske jedinice. Kod raznih degenerativnih bolesti, posebno tumora, proteinske jedinice prerastaju u koke i više bakterijske oblike, a konačno u gljive.

Nekoliko drugih istraživača – Roy Ray Rife, Wilhelm Reich, Virginia Livingston-Wheeler, Alan Cantwell i Gaston Naessens – opisali su isti fenomen. Međutim, postoji i  dogma koja kaže da mikrobi uvijek imaju isti oblik i da se ne mogu promjeniti iz virusa u bakterije i gljivice. To je zato što su mikrobiolozi obično promatraju mrtve obojene mikrobe kod mrtvih tkiva, ili živih ali u vrlo kratkom periodu, umjesto da promatraju žive mikrobe u živom tkivu pri vrlo visokom povećanju koncentracije tijekom dužeg razdoblja.

U svakom slučaju, čini se da patogeni mikrobi, koji se još nazivaju i mikrobi karcinoma imaju velik utjecaj na pojavu malignih tumora i autoimunih bolesti. Većina štete nanosi se tijekom završnih inkubacija gljivicama.

Patogeni mikrobi karcinoma izuzetno jako oštećuju imunološki sustav i čine ga nesposobnim za borbu protiv stanica raka ili drugih bolesti. Također uništavaju crvene krvne stanice čineći ih nesposobnima da prenose kisik u tkiva i organe.

Mikrobi karcinoma obično započinju život kao mikoplazma. Čini se da se stvaraju interno iz dezintegracije bolesnih stanica u tijelu a posebno iz fragmenata DNA. S padom zdravlja i vitalnosti oni se počinju širiti i počinje njihovo pretvaranje u različite bakterijske, a kasnije i gljivične oblike.

Slabljenjem imunološkog sustava i metabolizma priprema se put za razvoj degenerativnih bolesti. Otpušteni toksini mikroba također može izravno interferirati s respiratornim lancem i čini metabolizam neučinkovitim s prekomjernom proizvodnjom mliječne kiseline. To uzrokuje prekomjernu kiselost u organizmu, manjak minerala, pretjeranu osjetljivost, razne upale i bol. To su potpuno isti simptomi koji proizlaze iz prekomjernog rasta kandide.

Dva faktora koji u velikoj mjeri pridonose porastu mikroba raka tj. jednostavnih mikoplazmi su tzv. mrtvi zubi (npr. punjenje korijenskog kanala), i porast koncentracije kandide i ostalih patogenih mikroba u crijevima.

Mrtvi zubi mogu postati koncentrirano uzgajalište štetnih mikroba, oslobađajući stalni protok toksina u krv. Prekomjerni porast štetnih mikroba u gastrointestinalnom traktu ima isti učinak u još većem obimu, i glavni je uzrok autoimunih bolesti i ostalih problema povezanih sa kandidom.

Sada se također pokazalo da su jedan od glavnih uzroka Alzheimerove bolesti veće količine kandida gljivica. One dovode i do problema s krvnim žilama. Pogledajte više na https://www.nature.com/articles/srep15015

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.

Fermentirani napitak od ananasa i limuna


AUTOR: VLASTA BEGIĆ

fermentirani napitak ananas i limun

Pripremite ovaj osvježavajući fermentirani napitak od ananasa i limuna. Ananas je poznat po probavnom enzimu koji se zove bromelin. Napitak je izvor korisnih probiotika koji su bitni za održavanje crijevne mikroflore. Najviše ga radimo u zimskim mjesecima kad je ananas dostupniji, izbor lokalnog svježeg voća i povrća je manji  i manje se krećemo.

Sastojci:

  • 1 veliki ananas
  • 5 do 6 srednjih limuna
  • do 400 g smeđeg šećera

Posuđe:

  • Staklenka 2500 ml s poklopcem promjera 1000 ml
  • Nož i podloge za rezanje
  • Žlica za posipanje šećera

Postupak:

  • Limun oprati i dobro očistiti koru limuna (površinski sloj lagano sastrugati nožem ili koristiti domaći limun). Odrezati suhe ili promijenjene dijelove kore. Narezati na kolutiće i maknuti koštice
  • Ananas očistiti potpuno od kore. Narezati na tanke kolutove. Radi lakšeg slaganja kolut prerezati na polovice
  • U čistu, suhu staklenku slagati redove: red ananasa, red limuna te posuti sa 2 do 3 žlice šećera. Složite otprilike 7 redova. Završiti sa šećerom.
  • Zavrnuti poklopac (anaerobni proces) i staviti na mračno pristupačno mjesto sobne temperature  kako nebi zaboravili svaki dan izrotirati u cilju moćenja gornjeg reda.
  • Već u periodu od  6 do 19 sati sav šećer osim na vrhu će se otopiti.
  • Obavezno svaki dan izrotirati staklenku u cilju moćenja gornje reda da ne krene plijesan.
  • Nakon otprilike 3 do 4 dana zamijetit ćete mjehuriće. Tada morate minimalno jednom dnevno rotirati i ispustiti plin nastao fermentacijom.
  • Fermentacija se smanjuje nakon 14 dana
  • Napitak je gotov nakon 21 dan
  • Procijediti u tamnu staklenku i čuvati u frižideru. Konzumirati u manjim količinama (npr 20 ml najbolje nakon jela)
  • Ostatak ananasa i limuna (maknite koru) iskoristite za smoothy u kombinaciji s nekim drugim voćem ili povrćem.
fermentirani napitak ananas