1111

"Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana.

Hipokrat (oko 460. do oko 370. p.n.e.)

"Reci mi što jedeš i ja ću ti reći tko si"

Jean Anthelme Brillat Savarin

Holistički pristup liječenju dijabetesa

dijabetes holisticki pristup

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Holistički pristup liječenju dijabetesa (Walter Last)

Na temelju svog iskustva i objavljene literature vjerujem da svi dijabetičari tipa 2 i većina tipa 1 mogu postići to da budu zdraviji primjenom odgovarajuće prehrane, a ne se isključivo vezati uz inzulin ili druge lijekove. Preporučeno polazno ishodište za obje vrste dijabetesa je razdoblje promjene prehrane jedan do dva tjedna te ograničena osnovna prehrana. Nakon toga slijedi ispitivanje pojedinačne hrane na reakcijske alergije i šećera u krvi kako bi se uspostavila individualizirana prehrana za održavanje normalnog stanja.

Uvjeren sam da su ove upute sigurne, ali ne mogu preuzeti pravnu odgovornost za sve nepoželjne ishode. Obavezno koristite ove protokole pod vodstvom ili nadzorom svog liječnika te zdravstvenog stručnjaka s iskustvom u prehrambenim terapijama s razumijevanjem liječenja dijabetesa. Za teorijsku raspravu o dijabetesu pogledajte povezani članak ‘Istina o dijabetesu’.

PROMJENA

Za dijabetičare ovisne o inzulinu može biti vrlo teško te čak opasno postepeno poboljšavati dijetnu prehranu jer to predstavlja stalnu prijetnju predoziranja inzulinom, što rezultira šokom. Iako je moguće postupno mijenjati prehranu, po mom mišljenju iznenadna promjena je lakša i sigurnija opcija, posebno za one koji uzimaju visoke doze inzulina. Ako ste zaposleni, uzmite jedan ili dva tjedna odmora. Alternativno, ako morate nastaviti raditi, koristite promijenjenu prehrambenu dijetu u nekoliko vikenda zaredom i nastavite s poboljšanom, ali stabilnom prehranom tijekom tjedna.

Glavna svrha promijenjene prehrambene dijete je započeti čišćenje organizma, a posebno arterija i kapilara, otkrivanje i uklanjanje svih alergija na hranu, kemijsku osjetljivost, te sve to koristiti kao stabilnu osnovu iz koje ćete razviti prikladnu dijetu za održavanje normalnog stanja koja zahtijeva najmanje količine inzulina ili drugih lijekova.

Na dan prijelaza nemojte više uzimati inzulin i sve druge lijekove za snižavanje glukoze, ali pažljivo pratite razinu šećera u krvi. Ako razina šećera i dalje ostane prilično niska ili stabilna, možete smanjiti učestalost ispitivanja. Na ovoj prehrambenoj dijeti obično nema velikoh promjena razine šećera u krvi. Ako šećer u krvi ostane iznad 10 mmol / L ili 180 mg / 100mL, tada možete koristiti odgovarajuću, ali uglavnom malu dozu inzulina dugog djelovanja, ujutro i navečer, kako biste održavali šećer u krvi uglavnom ispod ove razine. Za to vrijeme nemojte koristiti inzulin kratkog djelovanja jer to može izazvati inzulinski šok.

POKUŠAJ ČIŠČENJA

Ako ste na visokoj dozi inzulina ili ste zabrinuti iz drugih razloga, ili samo želite provjeriti kako vaš šećer u krvi reagira, predlažem vam da napravite ispitivanje čišćenja u trajanju od 4 do 6 sati kako biste vidjeli kakvi su rezultati.

Nakon porasta izmjerite šećer u krvi. Nakon toga popijte veliku čašu vode (bez klora i fluorida) uz dodatak svježeg limunovog soka u omjeru 1:10 (sok 1 dijela limuna + 9 dijelova vode). Dodajte i do pola žličice spiruline u prahu (ili 1 – 2 g zdrobljenih tableta). Pijte ovo polako, te  ponovno testirajte šećer u krvi 45 minuta kasnije. Ako je šećer u krvi previsok, tada uzmite malu količinu inzulina, no bolje ga izbjegnite ukoliko je to uopće moguće. Ako imate pumpu koja automatski osigurava potrebni inzulin za održavanje šećera u krvi, uspostavite razinu normalne, a zatim samo pokušajte zabilježiti koliko je inzulina potrošeno.

Sat vremena nakon prve čaše popijte još jednu veliku čašu limunovog soka i spiruline, a 45 minuta kasnije ponovno provjerite šećer u krvi. Opet koristite inzulin samo ako smatrate da je šećer u krvi previsok. Nastavite piti čaše razrijeđenog limunovog soka sa spirulinom još nekoliko sati svaki sat dok ne shvatite kako se ponaša vaša razina šećera u krvi. Djeca mogu zasladiti napitak s pola žličice ksilitola. Odrasli mogu eksperimentirati da vide kakav učinak ksilitol ima na regulaciju šećera u krvi. Ne koristite nikakav sintetički zaslađivač. Stevija je prihvatljiva, ali preferira se ksilitol. Također možete testirati kako reagirate na pečene jabuke, a ako vam je razina šećera i dalje povišena, dodajte i do pola čajne žličice cimeta u prahu napitku limunovog soka i spiruline.

Ako se limunov napitak čini previše kiseo, djelomično neutralizirajte limunov sok vodom tako da se ublaži kiselina. Dobar je i način državanjem soka limuna u kontaktu sa punom žlicom dolomitnog praha otprilike sat ili dva. Kad ga želite  popiti, izlijte potrebnu količinu. S vremena na vrijeme u dolomit dodajte još limunovog soka. Uz dulji period čišćenja svakodnevno koristite svježi dolomit prah. Ako povremeno nemate sok od limuna pri ruci, možete koristiti žlicu organskog jabučnog octa u čaši vode. Uz povišeni krvni tlak mogu se koristiti i magnezijev oksid ili magnezijev karbonat, te kalijev bikarbonat kao alkalizatori. Za djecu  s niskim krvnim tlakom ponekad se može koristiti natrijev bikarbonat.

Vodite detaljnu evidenciju rezultata svih mjerenja šećera u krvi, koliko inzulina je korišteno i kada, te svih problema s kojima ste se susreli. Ovo vam može dati dodatno samouvjerenje da ćete to moći ponavljati cijeli dan ili vikend.

ČIŠČENJE

Jedite samo jabuke u periodu od nekoliko dana, koliko god želite. Ne pokušavajte postiti te jedite najmanje 6 jabuka dnevno. Koristite uglavnom sorte, kao što je Granny Smith, i jedite ih tijekom dana u razmacima. Pokušajte nabaviti organske jabuke, procijedite ih u toploj sapunici i dobro isperite. Poželjno je jesti i kore.

Pored toga, svakog sata ili najviše 12 puta tijekom dana popijte čašu razrijeđenog limunovog soka sa spirulinom i eventualno ksilitolom kako je opisano u pokušaju čišćenja.

Svako jutro za vrijeme čišćenja popijte veliku čašu vode s jednom  žlicom gorke soli, koliko je potrebno za čišćenje crijeva. K tome dodajte češanj češnjaka zgnječenog u limunovom soku. Odmah nakon toga popijte više vode ili čaja od bilja. Svaka voda za piće i kuhanje ne smije sadržavati klor i fluor, te po potrebi upotrijebite filter ili kupite vodu. Filteri za normalnu vodu uglavnom ne uklanjaju fluor. Za djecu ili odrasle koji to ne mogu podnijeti, ne trebate koristiti gorku sol, već samo koristite češnjak u limunovom soku, eventualno malo zaslađen.

Otprilike sat vremena kasnije popijte s čašom vode limunovog soka nekoliko žličica acidofilne kulture bez mlijeka ili nekoliko acidofilnih kapsula velike koncentracije, a koje također sadrže i bifidobakterije, a po mogućnosti i ostale laktobakterije. Ako su vam dostupni, možete koristiti i šalicu jogurta s acidofilom napravljenim od kozjeg mlijeka. Sve kulture trebaju biti bez proteina kravljeg mlijeka. Nastavite s terapijom acidofilima mnogo duže, uzimajući visokopotentne kulture s tekućinom prije doručka i drugih obroka i to  nekoliko puta dnevno.

Ako vam razina šećera u krvi nije normalna nakon prvog tjedna, nastavite s ovim čišćenjem i drugi tjedan, a vjerovatno ćete morati čak i kroz treći tjedan.

OSNOVNA DIJETA ZA DIJABETES TIP 1

Djeca, ovisno o dobi, mogu ostati jedan do nekoliko dana na ovom načinu čišćenja, dok odrasli mogu nastaviti jedan, dva ili čak tri tjedna odnosno dok se šećer u krvi ne stabilizira na zadovoljavajuću razinu. Započnite s jednim obrokom dnevno konzumirajući hranu koja je dopuštena. Dan ili dva kasnije povećajte sve na dva obroka. Ako vam je razina šećera u krvi razumno niska i stabilna bez uzimanja inzulina, tada započnite s testiranjem pojedine hrane na alergije. Ako vam i dalje treba inzulin, ostanite nekoliko tjedana na osnovnoj prehrani prije nego što počnete testirati alergije na novo uvedenu hranu.

Osnovna dijeta je “sigurna” prehrana s najmanje glukoze ili namirnica poput škroba koji tijekom probave luče glukozu. Prikladna hrana su meso, riba i druga morska hrana, jaja, proizvodi od kozjeg mlijeka (po mogućnosti fermentirani), brazilski orasi, mljeveno laneno sjeme, avokado, zelena salata i drugo lišće povrće, celer, krastavac, malo svježeg paradajza i sirovi luk za aromatiziranje salate, naribane jabuke, sok od limuna i limete. Zeleni grah je posebno dobar.

Za normalizaciju ili stabilizaciju razine šećera u krvi mogu se konvencionalno kuhati meso i riba. Međutim, što je viša temperatura kuhanja, to će dugoročno zdravlje biti oštećeno. Stoga kuhajte na pari, ali ne zagrijavajte hranu do točke ključanja. Bez obzira na to, puno veća korist kod cjelokupnog  zdravlja dobit ćete konzumiranjem pretežno sirove hrane. Koristite dodatne probavne enzime sa svim kuhanim namirnicama, ali posebno s kuhanim mesom.

Sirova hrana i probavni enzimi posebno su važni za one koji žele ponovno generirati proizvodnju inzulina ili za one koji imaju oštećenja očiju, bubrega ili krvnih žila. Sirovo meso ili riba sasvim su sigurni ako poduzmete odgovarajuće mjere opreza. Pokušajte pronaći izvor organskog mesa i peradi ili govedinu koja se hrani travom i piletinu koja se pase na  otvorenom. Prema australskom Ministarstvu primarne industrije, smrzavanje mesa oko 10 dana na minus 8 °C ili hladnije ubiće sve ciste trakavica. Stoga izbjegavajte meso s velikih farmi ili ribu iz uzgoja. Smanjite konzumiranje krupne grabežljive ribe, poput morskih pasa ili tuna, zbog visokog sadržaja žive. Uz to koristite lijekove protiv parazita kako je prikazano dolje u nastavku teksta.

Osim upotrebe sirovog mljevenog mesa, možete marinirati narezano meso, ribu ili piletinu te ih izmiješati s vodom. Svježa riba često je vrlo  ukusna. Za mariniranje uronite narezano meso ili ribu u limunov sok ili razrijeđeni jabučni ocat i držite ga na hladnom preko noći.

Za aromatiziranje jela koristite sirovi luk, sok limete ili limuna, đumbir ili čili te bilo koje drugo bilje i začine. Ako isprobavate hranu od sirovog mesa, započnite s malim količinama i postepeno je povećavajte. Umanjite upotrebu soli i izbjegavajte je ako imate problema s bubrezima, osim ako je krvni tlak poprilično nizak. Male količine magnezijevog klorida ili kalijevog klorida blagotvorna su zamjena za sol. Jaja od žumanjka najbolje je jesti sirova i pomiješana s drugom hranom, dok se bjelanjak može kuhati. Jaja možete lagano kuhati da u svakom slučaju žumanjak ostane mekan.

Uz meso, ribu ili drugu morsku hranu, jaja ili nepasterizirani kozji sir, dodatno uz svaki obrok jedite salatu koristeći spomenuto povrće s malo ugljikohidrata te eventualno jogurt. Možete koristiti djevičansko kokosovo ulje i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Izbjegavajte konzerviranu ribu s bilo kojom vrstom umaka, kobasice ili druge mesne prerađevine.

Uz samo  jedan ili dva obroka, dodatno pijte jabuke ili eventualno kruške ili pića s razrijeđenim sokom od limete ili limuna. Kad god osjetite glad, pomiješajte žličicu praha spiruline ili klorele, žlicu ekstra djevičanskog maslinovog ulja i prstohvat lecitina s vodom (toplom ili hladnom) ili s razrijeđenim sokom limete ili limuna kao sredstvo za suzbijanje apetita i dodatak za dobivanje energije.

Na kraju, nekoliko puta dnevno prije ili između obroka pomiješajte žličicu psilijuma u velikoj čaši vode i odmah popijte. Ovo će pomoći u čišćenju crijevnog trakta i osigurati dva do tri lagana rada crijeva svaki dan.

Ako vam razina šećera u krvi ostane više ili manje normalna, ili nakon nekoliko tjedana od ove osnovne dijete, možete upotrijebiti testiranje na alergije kao što je opisano u nastavku kako biste vidjeli kako reagirate na dodatnu hranu kao što je predloženo za dijabetičare tipa 2. Nastavite koristiti samo sigurnu hranu.

DIJETA ZA DIJABETES TIP 2

Preporučuje se razdoblje čišćenja od jednog do dva tjedna sa kiselim jabukama, razrijeđenim limunovim sokom, gorkom soli i češnjakom i uljima kao što je opisano za dijabetes tipa 1. Tijekom tog vremena, poželjno je ostaviti sve lijekove za snižavanje šećera u krvi kako biste izbjegli inzulinski šok. Ako vam razina šećera u krvi nije normalna nakon prvog tjedna, nastavite i drugi tjedan, a možda čak i treći tjedan. Kad se vaš šećer u krvi normalizirao ili ako ne možete odmah raditi ovo čišćenje, koristite sljedeće opisanu dijetu.

U početku jedite samo leću, slanutak, grašak i grah (kuhani ili proklijani), svježe povrće (kuhano i sirovo), orašaste plodove (osim indijskih oraščića), sjemenke, jaja, proizvode od kozjeg mlijeka (po mogućnosti fermentirani), ribu i druge morske plodove, jabuke, limun, limun i grejpfrut, avokado, djevičansko kokosovo ulje i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Koristite lecitin uz sve obroke, a često i spirulinu ili klorela  prah. Nakon nekoliko tjedana možete dodati i nemasno meso.

Također, nekoliko puta dnevno prije ili između obroka pomiješajte čajnu žličicu psilijuma  u velikoj čaši vode i odmah popijte. Ovo će pomoći u čišćenju crijevnog trakta i osigurati dva do tri lagana rada crijeva svaki dan.

TESTIRANJA NA ALERGIJE

Ako razina šećera u krvi postane previsoka i nakon uvođenja namirnica osnovne dijete ili prilikom uvođenja dodatnih namirnica, testirajte razinu šećera u krvi prije i nakon svakog novog obroka. Ako porast razine šećera ostane u granicama normale, iste sastojke obično nije potrebno ponovno ispitivati. Međutim, ako se dogodi neobičan porast, testirajte sastojke tog obroka pojedinačno, posebno sve nove sastojke koje ste dodali.

Nadalje, pokušajte uzeti puls prije svakog ispitnog obroka i otprilike 30 i 60 minuta nakon obroka. Ako se puls povisuje puno više nego nakon jedenja samo jabuka ili nakon sigurnog obroka, trebate posumnjati na alergiju čak i ako razina šećera u krvi ne pokazuje neobičan porast. Obično to znači da puls raste za više od 10 posto.

Ako šećer u krvi ili puls pokazuju neuobičajen porast, izbjegavajte hranu kojoj je ovaj porast pripisan i to kroz  nekoliko tjedana prije nego što je ponovo testirate. Međutim, određena hrana možda neće uzrokovati probleme ako se koristi u malim količinama ili samo jednom tjedno, dok često izlaganje većim količinama ili kombinirano s drugim namirnicama može pogoršati razinu šećera. Pravilan obrazac možete saznati iz pravilno  vođenog dnevnika.

Napravite poseban stupac za vrijeme testiranja, testiranu hranu ili sastojak ili sastav obroka, šećer u krvi i puls prije i nakon obroka, te na kraju sve neobične reakcije. Također vodite evidenciju o lijekovima za snižavanje šećera u krvi. Čak i dodaci prehrani mogu reagirati i treba ih testirati. Za dodatne informacije o testiranju na alergiju, pogledajte ‘Ovisnosti i alergije’.

DIJETA ZA OBA TIPA DIJABETESA

Dijabetičari tipa 1 koji dugo boluju od te bolesti mogu imati duže razdoblje dodatnih terapija kako je opisano u nastavku, prije nego što uspiju diverzificirati svoju prehranu na siguran način. Međutim, nema nikakve štete u pokušaju. Neke namirnice mogu biti u redu u malim količinama, a samo povećavaju razinu šećera u krvi u većim količinama ako ih se jede zajedno s drugom hranom koja sadrži ugljikohidrate.

Po mogućnosti, veći dio unosa hrane treba biti iz svježih  i sirovih izvora. Piskavica ima tendenciju odgoditi apsorpciju hrane i to poboljšava regulaciju šećera. Ako test pokaže je ona u redu za vas i utvrdite da poboljšava razinu šećera, uzmite 1 žlicu na početku svakog obroka koji sadrži ugljikohidrate koji stvaraju glukozu zajedno s vodom u kojoj je bila natopljena preko noći. Neposredno prije pijenja možete u njega umiješati i žlicu svježe mljevenog lanenog sjemena. Sjeme može biti svježe mljeveno u mlincu za kavu ili u većoj količini u blenderu. Poželjno ih je čuvati u zamrzivaču.

Sve dok je razina šećera previsoka, jedite između obroka kiselu jabuku ili pijte svježi sok od limete ili limuna. Kkasnije ćete također moći probati sok od grejpa. Ako imate povišenu razinu ketona, uvelike povećavajte unos soka od limete ili limuna. Također i jabučni ocat može biti od pomoći.

Ako razina šećera u krvi ostane povišena ili ostaju problemi sa začepljenim arterijama i općenito sustavom cirkulacije krvi, idite nekoliko dana na sok od limuna. Deset do dvanaest puta tijekom dana u intervalima po jedan sat popijte veliku čašu pročišćene vode ili biljnog čaja sa sokom od četvrtine limuna. Ne konzumirajte nikakvu drugu hranu. Ovo je dobar način za vraćanje osjetljivosti na inzulin ili normalizaciju regulacije šećera u krvi te ako želite smršavjeti. Međutim, sve ovo će biti još učinkovitije ako ga kombinirate s programom čiščenj crijeva. Prvo ujutro popijte žlicu gorke soli i zdrobljeni češnjak u čaši vode, a sat vremena kasnije kulturu acidofila sa puno soka od limuna. Ako ne možete koristiti gorku sol i češnjak, uzmite čajnu žličicu psilijuma  u velikoj čaši vode jednom ili dva puta dnevno kako biste osigurali neprestani rad crijeva tijekom posta.

Limunska kiselina reagira s masnim kiselinama za proizvodnju energije. Sve dok imate masne naslage, lako možete živjeti na limunovom soku. To nije baš savršeno jer se u osnovi sva naša hrana interno pretvara u limunsku kiselinu prije nego što se pretvori u energiju. Međutim, da bi limunska kiselina bila potpuno pretvorena u energiju, ona mora reagirati s produktima raspada masnih kiselina, pogledajte ‘Metabolizam stanične energije’ te dijagram ovog procesa. Pokojni dr. Carey Reams slovi po tome kako je izliječio tisuće dijabetičara obje vrste trotjednom kurom sa  sokom od limuna koji je očistio tijelo od nezdravih masnih naslaga. Svakog sata ili deset puta dnevno pacijenti bi popili čašu s jednim dijelom limunovog soka i 9 dijelova vode, nakon čega je nakon 3 tjedna uslijedila prirodna dijeta te testovi na alergiju. Za više informacija o vraćanju sustava krvotoka u normalno stanje pogledajte i kardiovaskularne bolesti i saga o kolesterolu.

Jeruzalemska artičoka u malim količinama povoljno djeluje na jetru, gušteraču i bubrege. Ako je dostupna, jedite jednu veličine jajeta naribanu u salati svaki drugi dan ili manje. U većim količinama može izazvati vjetar zbog neprobavljivih, polisaharidnih inulina na bazi fruktoze. Čuvajte artičoke na umjereno suhom mjestu. One  brzo propadaju u hladnjaku.

Konzumiranje jetre može biti korisno kod snižavanja razine šećera. Pokušajte jesti nekoliko kriški jetre (ne pržene) tjedno i vidjeti kako reagirate. Dijabetes tipa 2 obično se može normalizirati u roku od nekoliko tjedana na privremenoj prehrani na bazi sirove hrane.

Općenito imajte samo male obroke. Kad razina šećera u krvi postane normalna, pokušajte s dodatnim sortama voća i povrća, ali nastavite sa izbjegavanjem ili minimiziranjem konzumiranja žitarica. Ne kuhajte u aluminiju ili mikrovalnoj, čak i nehrđajući čelik nije dobar izbor. Najbolje je stakleno posuđe. Jedite hranu svježe kuhanu i ne zagrijanu iz hladnjaka, nemojte pržiti ili na drugi način grijati hranu na više od 100 °C.

Ako se razina šećera u krvi ponovno povisi tijekom normalizacije prehrane, što također može biti posljedica stresa ili infekcije, vratite se opet osnovnoj prehrani, možda s gorkom soli i češnjakom, a zatim acidofilima.

ZABRANJENA HRANA

U početku izbjegavajte sljedeću hranu u potpunosti, a nakon što je razina šećera u krvi postala normalna, minimizirajte njihovu upotrebu.

  • Sladila, zaslađena hrana, uključujući voćni sok, bezalkoholna pića, suho voće, med, umjetni zaslađivači. Izbjegavajte “dijetalnu” hranu kao što su “dijetna marmelada” ili “dijetna pića”. O zdravstvenim problemima povezanim s Aspartameom (Nutrasweet) ili drugim umjetnim zaslađivačima pogledajte: http://www.holisticmed.com/aspartame.
  • Žitarice za doručak, zob, kruh i drugi proizvodi od žitarica ili brašna.
  • Izbjegavaju sve proizvode na bazi kvasca (osim kvasca selena), također i hidrolizirane proteine.
  • Pržena hrana, komercijalna piletina i prerađeno meso.
  • Margarin i ostali hidrogenizirani proizvodi kao što su neke marke maslaca od kikirikija, komercijalna polinezasićena ulja, a posebno ulje uljane repice.
  • Konzervirana ili visoko prerađena hrana ili hrana s dodanim nebiološkim kemikalijama (boje, arome, konzervansi), smrznuto povrće.
  • Pročitajte oznake na hrani kako biste izbjegli prerađenu hranu sa sumnjivim aditivima.
  • Klorirana ili fluorirana voda.
  • Duhan, alkohol i droge, fluoririrana pasta za zube, testirajte bilo koju kozmetiku prije upotrebe.
  • Ograničite proizvode od soje jer imaju visok udio enzima inhibitora i drugih protuhranjivih sastojaka, osim lecitina ili samo ako su pravilno fermentirani kao što su Miso ili Natto.

Što se tiče sladila, najbolje rješenje je zaboraviti nagon za slatkim i umjesto toga naučiti jesti i voljeti slaniju hranu. Međutim, ako to ne možete, tada se mogu koristiti male količine ksilitola ili biljnog zaslađivača kao što je Stevia.

Dijabetičari tipa 2 uglavnom imaju manje strogu dijetu od dijabetičara tipa 1. Stoga, nakon što normaliziraju razinu šećera u krvi, mogu testirati i koristiti potencijalnu problematičnu hranu u malim količinama, mnogo prije nego što su to dijabetičari ovisni o inzulinu.

Budite oprezni s hranom u restoranima. Čak i obična, naizgled bezopasna hrana pripremljena je možda sa sastojcima koji povećavaju razinu šećera. Smanjite upotrebu neekološkog voća i povrća, posebno onih koji se najviše prskaju, poput rajčice, voća i listova povrća. Najbolji komercijalni kruh je organski kruh od raži. Najmanje štetna zrna koja se mogu koristiti u kombinaciji s mahunarkama su proso, heljda (zapravo ne zrno) i smeđa riža.

DODATCI PREHRANI

Sljedeći dodaci mogu pomoći i mogu se uzimati u naznačenim količinama, obično tijekom obroka, sve dok šećer u krvi ne bude ponovno normalan. Tada bi dodatke trebali postupno smanjiti. Također unosite i postupno povećavajte određene razine suplemenata testiranjem kako biste procijenili njihov utjecaj na razinu šećera u krvi.

Tijekom svakog obroka uzimajte multi-vitaminsko-mineralnu tabletu srednje jakosti, poželjno osiguravajući visoku razinu kroma, najmanje 10 mg vitamina B6 i 5-10 mg cinka. Po mogućnosti uzmite dodatne cinka i kroma kao zasebne. Najbolji oblik kroma je krom pikolinat. Osim toga, uzmite 100 – 200 mcg selena. Probajte uzeti i MSM.

Ulje jetre bakalara preporučuje se u svim slučajevima. Kako biste dobili pravilnu emulziju promiješajte žličicu s malo lecitina i razrijeđenim limunovim sokom u staklenci. Tijekom razdoblja u kojima ste izloženi suncu umjesto toga koristite druga riblja ulja (osim ako često jedete ribu iz hladnovodnih područja).

Obično je dovoljno 500 mg (2 x 250 mg) prirodnog vitamina E u obliku tableta dnevno, ali ukoliko imate probleme sa slabom cirkulacijom u nogama pokušajte s 3×500 mg. Bolji od uobičajenog d-alfa tokoferola su miješani tokoferoli.

Uzimajte 1-3 g vitamina C uz obroke, npr. možete kombinirati pola čajne žličice natrijevog ili kalcijevog askorbata ili miješanog askorbata 3 ili 4 puta dnevno uz hranu ili piće (vitamin C može uzrokovati da nespecifični testovi urina pokazuju lažno pozitivne rezultate).

Ako razina šećera ostane povišena, pokušajte s 5 x 500 mg nikotinamida. To se preporučuje većini dijabetičara tipa 1. Mnogo antioksidanata je korisno u svim uvjetima. Osim vitamina C i E, možete koristiti ekstrakt sjemenki grožđa, lipoičnu kiselinu, mikrohidrin, elektroliziranu ioniziranu vodu ili zrak, kao i svježi sok od  zelenog povrća, kao i hranu koja daje sok ljubičaste boje (npr. repa, borovnice).

Otprilike 500 mg dodatnog magnezija bit će korisno, i to još više ukoliko je krvni tlak visok. Pomiješajte jednu četvrtinu čajne žličice magnezijevog klorida s većinom obroka ili alternativno premještanjem četvrtine do polovice čajne žličice magnezijevog karbonata (od kemikalije) s dvostruko većom količinom askorbinske kiseline u malo vode ili soka. Ako je krvni tlak nizak, ispod 120/80 (posebno za djecu i mlade žene) uzmite dolomitni prah otopljen ili neutraliziran limunovim sokom umjesto magnezijem.

Gymnema (Srebrna svilenica) je indijska biljka za koju se pokazalo da regenerira stanice gušterače koje proizvode inzulin kada se koristi 2 godine. Također pomaže u spriječavanju nastanka dijabetesa i snižavanju povišene razine šećera u krvi. Malo prije svakog obroka koji će vjerojatno povisiti razinu šećera u krvi uzmite ekstrakt od oko 200 mg ili 1-2 g listova u prahu.

Kalcijev alginat, kalcijeva sol aminokiseline arginin, učinkovito prenosi glukozu u stanice i pomaže u normalizaciji dijabetesa tipa 2. Također može pomoći i magnezijev alginat. Dnevne doze kalcijevog alginata kreću se od 2,5 do 3,5 g, a magnezijevog alginata od 2 do 2,5 g.

Koristite obilje svježe mljevenog lanenog sjemena (čuvajte ga smrznutog ili u hladnjaku) i uzmite 1 žličicu lecitinskih granula uz obroke. Ako imate lošu cirkulaciju probajte 100 mg niacina nakon obroka. Još je bolje nijacinsko ispiranje uzimajući ga na prazan želudac. To pomaže u čišćenju i obnovi kapilara. Radite to otprilike dva puta tjedno.

S degenerativnim promjenama na očima uzimajte uz obroke do 10 000 IU vitamina A (kao emulziju, ulje jetre bakalara), 100 mg vitamina B2 uz povećani vitamin E, cink i mljeveno laneno sjeme.  Također probavni enzimi i ekstrakt štitnjače pomažu kod dijabetičke retinopatije. Još su tu i ulje noćurka, riblje ulje i bioflavonoidi lutein i zeaksantin. Od  biljaka isprobajte borovnice i cvijet Očanice.

S oštećenjem živaca (neuropatija) pokušajte s 3×100 mg vitamina B1 i B6, klorovodičnom kiselinom, tjednim injekcijama vitamina B12, kasnije tabletama vitamina B12 apsorbiranim ispod jezika ili kroz nosnice, te 500 mcg folne kiseline.

Prikladno bilje su čaj od graha, đumbir, lišće borovnice, korijen maslačka i vinca rosea (Vinka). Isprobajte i bilje pogodno za jetru poput vražje kandže, sirištarke i sikavice. Kod studija na životinjama pokazalo se da biljka Orlovac (Galega officinalis) ima regenerativno djelovanje na beta stanice gušterače. Cimet, klinčići, kurkuma, lovorov list i hmelj povećavaju prirodnu aktivnost inzulina.

Cimet je koristan za obje vrste dijabetesa. S tipom 1 može omogućiti smanjenje dnevne doze inzulina. Općenito uzimajte 1 žličicu dnevno u podijeljenim dozama s obrokom. Ako se dnevno uzima više od 1 žličice, preporuča se kuhati cimet u vodi. Nakon hlađenja izlijte kruti ostatak.

Dijabetičari ovisni o inzulinu koji i dalje trebaju inzulin u osnovnoj dijeti mogu sa niskim udiom ugljikohidrata pokušati dodavati postupno sve veće količine fruktoze u svoje napitke sa limunom. Ovo može pomoći mišićnim stanicama osigurati  dovoljno ugljikohidrata za normalne metaboličke funkcije. Inače mišićni protein može biti iskorišten za stvaranje glukoze iz aminokiselina. Počnite s pola čajne žličice nekoliko puta dnevno i povećajte to do pune žličice pet do šest puta dnevno. Dopustite da vas vodi vaš nivo šećera u krvi i razina energije. Fruktoza je štetna samo u kombinaciji sa škrobom ili na dijeti s velikim udjelom ugljikohidrata. Na dijeti sa malo ugljikohidrata može biti korisna.

DODATNA TERAPIJA

Najvažnije kod dijabetesa tipa 1 je intenzivno čiščenje  crijeva i antimikrobna terapija kako je objašnjeno u Dodatnoj terapiji za sve bolesti. Ostale preporučene metode su Beck-ov pročišćivač krvi (pogledajte Elektronski Zapper i magnetski pulser), terapija kisikom kao i biljni lijek protiv parazita s pelinom, klinčićima i tinkturom zelenog kore crnog oraha. Sve ove mjere su uglavnom važne za dijabetičare tipa 1 koji su još uvijek na inzulinu a u svrhu obnavljanja beta stanica u gušterači. Koristite i antimikrobne lijekove kada konzumirate meso.

Dodatni način za stimulaciju jetre i gušterače moguće je pomoću magneta. Možete držati južni pol jakog keramičkog ili neodimijskog magneta na koži  gdje je jetra, a drugi put gdje je gušterača, sve dok postoje znakovi upale ili osjetljivosti kod pritiska.

 

 

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.

Istina o dijabetesu

istina o dijabetesu

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Istina o dijabetesu (Walter Last)

Dijabetes kao bolest naglo raste u svim zemljama  zapadne civilizacije. Kod otprilike 5 posto stanovništva se dijagnosticira dijabetes, a još mnogo njih još nije niti svjesno da ga ima. Povećava se brzinom od oko 6 posto godišnje, s tim da se broj dijabetičara u nekoj zemlji udvostručuje svakih  15 godina.

Ukoliko  kod vas nije dijagnosticiran dijabetes kad ste bili dijete ili adolescent, imat ćete možda drugu priliku postati dijabetičar kad ćete imati više od četrdeset godina. Kod mlađih ljudi dijagnosticira se dijabetes kod kojeg je osoba ovisna o  inzulinu ili dijabetes tipa 1, a kasnije  dijabetes tipa 2 gdje postoji dovoljno inzulina, ali s nedovoljnom mogućnošću da ga se iskoristi za regulaciju šećera u krvi. No sada se pojavljuje i novi oblik dijabetesa zvan dijabetes tipa 3 koji kombinira svojstva dijabetesa tipa 1 i tipa 2.

Dijabetes se obično smatra neizlječivom bolešću  i sav je naš trud usmjeren na njegovu kontrolu ili nadzor. Međutim, vjerujem ne samo da je većina slučajeva izlječljiva, već i to da se rani dijabetes tipa 1 te općenito dijabetes relativno jednostavno da izliječiti odgovarajućom prehranom. Drugim riječima, potrebne su drastične promjene prehrane kako bi se više prihvatila prirodnija prehrana. Za neke je to lako i vrlo mala cijena za povratak zdravlju, dok je za druge teško jer ne mogu živjeti bez njihove omiljene hrane. Za njih je najbolje slijediti prihvaćeni medicinski tretman.

OSTALE ČINJENICE

Dijabetes tipa 1 i tipa 2 obično gledamo kao  dvije različite bolesti. Obje vrste medicinski se nazivaju dijabetes melitus ili „medni dijabetes“ iz njegovog najočitijeg simptoma, medeno-slatkog urina. Kod dijabetesa tipa 1, beta stanice koje proizvode inzulin u gušterači se sve više uništavaju. Kod dijabetesa tipa 2, proizvodnja inzulina ostaje manje ili više normalna, iako ponekad ispuštanje inzulina u krvotok bude blokiran kod tumora gušterače. Problem je povećana otpornost na inzulin prisutan u krvi.

Otkriće inzulina 1922. godine došlo je kao spasiteljska milost za dijabetičare. Inzulin je hormon koji luči gušterača kao odgovor na porast razine šećera u krvi. Za proizvodnju energije potrebno je usmjeriti glukozu u mišićne stanice. Jetra i mozak, s druge strane, mogu funkcionirati bez inzulina.

Za provjeru dal imamo dijabetes provodi se test tolerancije na glukozu sa 100 g glukoze u 300 mL vode progutane ujutro nakon posta preko noći. Normalno, razina glukoze je 70-100 mg / 100 mL krvi ili 3,9-5,6 mmol / L, a sat vremena nakon obroka ili opterećenja glukozom nakon posta iznosi su manji za 160 mg / mL ili 9,0 mmol / L. Mjerenja izražena u mmol / L posljednjih su godina zamijenila ranija mijerenja izražena u  mg / 100 mL. Ako su rezultati ispitivanja znatno veći od normalnih, dijagnosticira se dijabetes.

Najočitiji učinak nenormalno visokih razina šećera u krvi je izlučivanje glukoze mokraćom. To dovodi do učestalog mokrenja koje tada zahtijeva mnogo uzimanja tekućine kako bi se nadomjestila izgubljena tekućina. Mišići su gladni energije, što uzrokuje umor i na kraju smanjivanje mišića jer se njihovi proteini sve više koriste za proizvodnju energije. Tako izgleda slika neliječenog dijabetesa tipa 1.

Dijabetičar tipa 2, nasuprot tome, ima tendenciju dobivanja prekomjerne težine ili pretilosti. To je zbog toga što visoke razine inzulina, koje ne mogu kanalizirati glukozu u mišićne stanice, sada pretvaraju glukozu u masti i kolesterol. Rezultat je ne samo pretilost, već i ateroskleroza s bolestima srca, loša cirkulacija krvi u nogama i očne bolesti. Dok se medicinski tretman dijabetesa tipa I vrši injekcijama inzulina, dijabetičari tipa 2 obično koriste lijekove za snižavanje glukoze.

Međutim, nije baš sve sasvim u redu sa gore navedenim medicinskim tretmanima. Moglo bi se naivno pretpostaviti da su stope smrtnosti od dijabetesa znatno smanjene nakon uvođenja inzulina sredinom 1920-ih, ali to nije bilo tako. Prije nego što je liječenje inzulinom postalo široko rasprostranjeno u Engleskoj, stopa smrti na milijun stanovnika između 1920. i 1925. varirala je u rasponu od 100-119.

U godinama nakon uvođenja inzulina stopa smrtnosti počela se povećavati svake godine sa 115 1926. na 145 u 1931. Postoji nekoliko objašnjenja za ovaj paradoks. Nekada su dijabetičari liječeni razumno učinkovitom prehranom s visokim udjelom mahunarki i malo šećera i škroba. S pojavom inzulina ova je tradicionalna prehrana odbačena i pacijenti su sada mogli jesti sve što su željeli s nesretnim dugoročnim posljedicama.

Drugi faktor je toksičnost ubrizgavanog inzulina. Svi dijabetičari razvijaju imunološke reakcije protiv ubrizgavanog inzulina i mogu postati manje ili više alergični na njega. Životno opasne reakcije danas su rijetke, ali su bili vrlo česte kod nečistoća koje su u korištene u početku. Trenutno se pojavljuje nova opasnost zbog toga što je inzulin na bazi životinja postupno ukinut, a u korist sintetski proizvedenog inzulina. Iako je to za neke prednost, drugi koji postanu alergični na njega nemaju alternativne lijekove.

Nadalje, ubrizgavanje inzulina donosi opasnost od izazivanja inzulinskog šoka komom zbog ekstremno niske razine šećera u krvi. Međutim, glavni razlog porasta stope smrtnosti posljednih  godina najvjerojatnije je stalno povećanje učestalosti obje vrste dijabetesa. U obje vrste većina štete dolazi od velike količine glukoze koja se pretvara u zasićene masti i kolesterol. To je kod dijabetičara tipa 1 zbog ubrizgavanja povećanih ili visokih količina inzulina u kombinaciji s prehranom koja sadrži mnogo ugljikohidrata, dok se kod dijabetičara tipa 2 već povećana proizvodnja masti može povećati lijekovima za snižavanje glukoze. Liječenje oba tipa konvergira razvoju dijabetesa tipa 3 u kojem dijabetičari tipa 1 postaju sve otporniji na inzulin, a dijabetičari tipa 2 iscrpljuju sposobnost gušterače koja proizvodi inzulin.

Da bismo pronašli učinkovite tretmane, moramo sagledati osnovne uzroke ove bolesti, koji su, naravno, različiti za obje vrste.

UNIŠTENE BETA STANICE

Glavni uzrok dijabetesa tipa 1 je uništavanje beta stanica koje proizvode inzulin u gušterači, a koje se razaraju zbog upalne autoimune reakcije. Dijabetes se može manifestirati tek nakon što je uništeno 90 posto beta stanica. Glavni uzrok ovog abnormalnog imunološkog odgovora nije još uvijek sasvim shvaćen u medicinskim krugovima.

Ipak, postoji nekoliko važnih tragova prema otkriću. Alergija na hranu jedna je od njih, zatim disbioza ili prekomjerni porast patogenih mikroba u crijevima, te na kraju treći trag, nedostatak vitamina B6.

Kod dijabetesa, gušterača pokazuje znatno povećan broj bijelih krvnih zrnaca što je  povezano s alergijama. Kad se dijabetičari tipa 1 hrane na odgovarajući način, razina šećera u krvi često se vraća u normalu i može ostati normalna sve dok se konzumira samo odabrana hrana koja ne izaziva alergijske reakcije. Sa određenom hranom, međutim, razina šećera u krvi može odmah postati vrlo visoka.

Ostaje međutim pitanje zašto alergijska reakcija cilja upravo na gušteraču, kada se obično javljaju i druge vrste alergijskih reakcija. Na ovo pitanje možda mogu odgovoriti druga dva traga koje smo prethodno spomenuli. Kada su normalne bakterije u crijevima pod stresom, postoji vjerovatnost da će dominaciju preuzeti patogeni mikrobi. To je uglavnom vrlo česti slučaj , no patogene bakterije  obično ostaju dublje dolje prema debelom crijevu. Međutim, upadnu li u dvanaesterac, gornji dio tankog crijeva, tada može doći do pankreatitisa ili upale gušterače. To je dokazano eksperimentalno. Nije ni potrebno da mikrobi napadnu samu gušteraču, već njihovi produkti raspada ili endotoksini čine većinu štete.

Jasno, čak i mala kronična upala gušterače čini je primarnim ciljnim organom za bilo kakvu alergijsku reakciju. Na kraju, pokazalo se da manjak vitamina B6 utječe na oštećenje beta stanica koje proizvode inzulin.

Čak i sa blagim nedostatkom vitamina B6, aminokiselina triptofan se ne može pravilno metabolizirati, čiji se dio normalno pretvara u niacin ili nikotinamid. Umjesto toga, akumulira se abnormalni metabolit, ksanturenska kiselina. Ovaj proces je  prikazan  u pokusima na životinjama kako bi se oštetile beta stanice i za nekoliko dana takve su životinje razvile dijabetes. Što bi se ranije vitamin B6 unio u organizam u velikim dozama, ponovno je došlo do normalizacije  vrijednosti šećera u krvi.

Pojedinci kojima čak i  blago nedostaje vitamin B6 izlučuju ksanturensku kiselinu u urin. Ovo se koristi kao laboratorijski test za mjerenje nedostatka vitamina B6. Dijabetičari ovisni o inzulinu općenito izlučuju velike količine ksanturenske kiseline, posebno oni s retinopatijom (oštećena mrežnica). Dodaci magnezija i cinka smanjuju stvaranje ksanturenske kiseline. Oba minerala nedostaju  kod dijabetičara. Studija je pokazala da je stopa smrti od dijabetesa četiri puta veća u područjima s niskim razinama magnezija u vodi nego u područjima s visokim sadržajem magnezija.

Još jedna zanimljivost je da visoke doze nikotinamida mogu odgoditi potrebu za injekcijama inzulina kod novo dijagnosticiranih dijabetičara tipa 1 i to za nekoliko  mjeseci, pa čak i godina. Objašnjenje: visoka razina ovog tipa vitamina B u krvi inhibira stvaranje ksanturenske kiseline iz triptofana uz zaštitu beta stanica od autoimunog napada.

MLIJEKO I POVEZNICE SA GLUTENOM

No, sada na red dolazi stvarno važan dio informacija koji povezuje sve gore navedene dijelove. Studija s nekoliko stotina djece kod kojih je dijagnosticiran dijabetes otkrila je imunološki odgovor na fragment proteina kravljeg mlijeka kod svih učesnika studije. Nadalje, ovaj fragment proteina ima isti sastav kao i tzv. P69 u beta stanicama.

Juvenilni dijabetes mnogo je izraženiji kod djece koja su hranjena bočicama, a ne dojena, a generalno je manji u zajednicama koje konzumiraju manje mliječnih proizvoda od kravljeg mlijeka. Međutim, čini se da je ovaj fragment proteina problem samo s mlijekom frizijskih krava (tzv. A1 mlijeko), ali ne i s mlijekom drugih pasmina koje stvaraju mlijeko tipa A2. Većina konzumiranog mlijeka je mlijeko tipa A1.

Fragment proteina P69 je obično zaštićen unutar beta stanica i dolazi samo na površinu tijekom bakterijskih, a posebno virusnih infekcija. Tada ga imunološki sustav može zamijeniti za bjelančevine kravljeg mlijeka, napasti ga i pritom uništiti beta stanicu u procesu. Problem je u tome što je novorođenčad hranjena bočicama vrlo osjetljiva na prehlade, respiratorne i gastrointestinalne infekcije. Smatra se da takva djeca imaju normalno šest i više infekcija godišnje, dok su infekcije kod dojene djece rijeđe.

Ali tu stvar ne završava. Dojenčad koja se hrani bočicama također često prima antibiotike koji tada potiču rast nepoželjnih mikroba u crijevima i sklonost kroničnom pankreatitisu. Jedna vrsta bakterija E. coli bezopasna je u debelim crijevima, ali ima potencijal da nanese veliku štetu u tankom crijevu. To je zato što stvara molekulu koja je vrlo slična inzulinu. Kad se imunološki sustav aktivira protiv ove molekule, tada može usmjeriti svoj napad i na  beta stanice.

To pokazuje da je potrebna kombinacija dvaju čimbenika da bi se pokrenuo napad na beta-stanice koje proizvode inzulin: jedan faktor koji fragment proteina P69 dovodi na površinu beta stanica i drugi faktor koji aktivira imunološki sustav da ih napadne. Kao prvi čimbenik možemo smatrati visoku koncentraciju ksanturenske kiseline ili česte prehlade beba hranjenih bočicama, a ako se koriste antibiotici, onda to također potiče prekomjerni rast patogenih mikroba u tankom crijevu s, uključujući E. coli kao drugim faktorom. Gore navedeno je pojačano prilikom konzumiranja kravljeg mlijeka što pojačava napad na beta stanice.

U novije vrijeme također je pokazano da autoimuni napad na gušteraču može biti potaknut „sindromom nepropusnog crijeva“ ili povećanom propusnošću crijeva. Pokazalo se da je to potaknuto unošenjem glutena, posebno iz pšenice.

Nitrozamin je kemikalija posebno bogata u konzerviranoj hrani, ali može se stvoriti i iz visokog sadržaja nitrata u kemijski fertiliziranim proizvodima. Otkrivena je značajna povezanost nitrozamina i dijabetesa tipa 1 iako on može djelovati i neizravno uzrokujući disbiozu kao i mnoge druge kemikalije.

JEDAN SLUČAJ DIJABETESA

Moj prvi pacijent imao je dijabetes tipa 1. Ranije sam radio uglavnom na medicinskim sveučilišnim odjelima, ali u to vrijeme samo sam pisao bez namjere da postanem prirodni terapeut. Neočekivano sam saznao da je mladić koji je bio moj prijatelj dijabetičar. Primljen je u bolnicu sa simptomima bliskim dijabetičkoj komi. Nakon puštanja iz bolnice sa dvije dnevne injekcije inzulina, zamolio me za pomoć.

Odmah je prestao koristiti inzulin i umjesto toga prešao na dijetu s jabukama, nakon čega je slijedila organska prehrana sa sirovom hranom, uključujući fermentirano kozje mlijeko, ali bez vitaminskih ili mineralnih dodataka, ljekovitog bilja ili drugih lijekova. Prvog dana režima njegova razina šećera u krvi bila je 210 mg% ili 11,8 mmol / L. Deset dana kasnije bilo je i dalje normalno i ostalo je normalno čak i nakon uvođenja normalne miješane i kuhane prehrane. Također je i test tolerancije na glukozu bio normalan.

Ova dijeta bila je uspješna jer je uključivala dva najvažnija faktora u njegovom stanju: eliminirala je hranu i kemikalije koje su bile alergeni ili nekompatibilne, a također je očistila crijeva uspostavljanjem zdrave mikroflore. Međutim, što duže stanje „kontroliramo“ inzulinom, više beta stanica se uništava i duži  je put ka oporavku.

Ipak, čak i u uznapredovanim slučajevima, često bi trebalo biti moguće postupno ukidanje inzulina, jer se može razraditi dijeta za regulaciju razine šećera u krvi. Istodobno, s uklanjanjem uvjeta koji dovode do uništenja beta stanica, one se mogu ponovno regenerirati, pri čemu će unutarnja regulacija šećera u krvi vremenom postati učinkovitija tako da se početno vrlo stroga dijeta može postupno ukidati.

SLATKA VEZA

Velika većina dijabetičara ima dijabetes tipa 2. Nekada se ta bolest zvala dijabetes u zreloj dobi, jer je obično počela nakon četrdesete godine. Međutim, sada je česta i kod djece s viškom kilograma. To je uglavnom zbog smanjene učinkovitosti inače normalnih razina inzulina. Dijabetičari tipa 2 obično se liječe tabletama za snižavanje razine glukoze u krvi.

Kao i kod inzulina, tako i ovi hipoglikemijski lijekovi ne štite pacijente od različitih štetnih učinaka dugotrajne bolesti dijabetesa. Tu spadaju degenerativne promjene oka, osobito koje uključuju mrežnicu, degeneraciju perifernog živčanog sustava i aterosklerozu koja posebno pogađa noge i srce. Naprotiv, čini se da studije pokazuju da ti lijekovi ubrzavaju takve degenerativne promjene.

Liječnici W.A. Philpott i D.K. Kalita u svojoj knjizi ‘Pobjeda nad dijabetesom’ (Keats, 1983.) ističu da dokazi nedavnih studija pokazuju skraćeni životni vijek i ozbiljnije komplikacije od korištenja lijekova protiv dijabetesa. Zapravo se stopa smrti udvostručila kod osoba koje uzimaju oralne lijekove protiv dijabetesa. Većina tih lijekova i dalje se koristi.

S biokemijskog stajališta to je jedino logično i za očekivati, jer ako se snižavaju razine šećera bez pretvaranja u energiju, oni će se pretvoriti u masti i kolesterol koji tada uzrokuju mnoge od tih problema.

Kad su jetra i krvotok već napunjeni mastima, tada je teško pretvoriti višak glukoze u još više masti. Zbog toga  su pretili ljudi  značajno smanjili osjetljivost na inzulin, dok inzulin postaje mnogo učinkovitiji ako izgube kilograme. Druga istraživanja pokazuju da se regulacija šećera u krvi najbolje održava prehranom koja sadrži visok udio biljnih vlakni, posebno iz mahunarki, dok visoki unos jednostavnih ugljikohidrata ili šećera čini inzulin manje osjetljivim.

Zabilježeno je da je šećer dodan prehrani životinja koje služe za istraživanja ili je povećan u prehrani zdravih volontera, narušava metabolizam glukoze i uzrokuje bolesti očiju, bubrega i krvnih žila. Čak i ako se kombinira s dijetom sa visokim sadržajem vlakana, dodani šećer i dalje nepovoljno utječe na toleranciju na glukozu.

Međutim, kratkoročne studije možda neće pokazati štetne dugoročne učinke šećera na razvoj dijabetesa tipa 2. To se događa zato što se kućni šećer ili saharoza sastoje od jedne molekule glukoze i fruktoze. Samo glukoza povisuje razinu šećera, dok fruktoza djeluje tek neznatno. Stoga je u glikemijskom indeksu, koji mjeri utjecaj različitih namirnica na razinu glukoze u krvi, saharoza navedena kao dobra hrana.

Umjesto toga, opasnost od fruktoze leži u izazivanju pretjerane inzulinske reakcije, uglavnom kada je zajedno s glukozom u istom obroku, bilo od saharoze, meda ili čak škroba, ali u određenoj mjeri čak i kada se konzumira samostalno kao zaslađivač. Međutim, fruktoza u cijelim plodovima općenito je dobra, pod uvjetom da se ne jede u obroku koji sadrži škrob.

Pogledajmo uobičajenu naviku konzumiranja zaslađenog škroba kao u kruhu s džemom, marmeladom ili medom, kolačima, keksima, muslima ili žitaricama za doručak. Fruktoza sadržana u obroku uzrokuje snažan porast razine inzulina u krvi. Istodobno velika količina glukoze od razgradnje škroba ulazi u krvotok. Višak inzulina brzo kanalizira glukozu unutar mišićnih stanica koje su sada preopterećene glukozom. Za proizvodnju energije potrebna je samo mala količina, ostatak se može pretvoriti u mliječnu kiselinu, uzrokujući prekomjernost ili tjelesnu masnoću. Postupno stanice nauče zaštititi sebe i postaju manje osjetljive na inzulin i otežavaju unos glukoze u mišiće.

Do 1980. stopa pretilosti i dijabetesa tipa 2 bila je prilično stabilna. Međutim, kada su zdravstvene vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama počele kritizirati hranu koja sadrži masti i kolesterol i umjesto toga preporučivati ugljikohidrate, pretilost se povećala sa 13 do 14% odrasle američke populacije na 25% u roku jednog desetljeća i dalje nastavlja rasti. Dijabetes tipa 2 također je postao epidemija. Pored toga, prvi je put u povijesti velik broj pretile djece razvio dijabetes tipa 2. Od tada se više ne naziva dijabetesom u zreloj dobi.

Iako je pretjerana reakcija na inzulin i rezultirajući gubitak osjetljivosti na inzulin najizraženiji kod pretilih osoba, on se postupno razvija i kod drugih nakon duže konzumacije saharoze. Šteta je to veća, što se više saharoze jede u kratkom periodu umjesto u manjim razmaknutim obrocima.

Iznenađujuće je to da saharoza ima lošiji učinak od konzumiranja njegove dvije komponente, glukoze i fruktoze, za isti obrok. To se naziva „disaharidnim učinkom“, a odnosi se i na ostale šećere s dvije komponente, poput maltoze s dvije molekule glukoze. Hormon u dvanaestercu oslobađa više inzulina nakon konzumiranja disaharida nego nakon monosaharida, poput glukoze ili fruktoze.

Iako su prirodno povećane razine inzulina poželjne za dijabetes tipa 1, kod dijabetesa tipa 2 oni samo znače da se više glukoze pretvara u masti i kolesterol. Međutim, postoji način da prirodno povećate osjetljivost mišićnih stanica na inzulin – redovitom vježbom.

STRES I DIJABETES

Stres uzrokuje pogoršanje regulacije šećera u krvi dijabetičara. Razlog za to je oslobađanje dodatnog adrenalina kao reakcija na stres, što suzbija djelovanje inzulina. Više adrenalina znači i višu razinu šećera u krvi.

Iako smo obično svjesni vanjskog stresa, bilo da je to  povezano s radom ili uzrokovanim raspadom braka ili drugih veza, bukom ili vrućinom, također smo izloženi mnogim skrivenim utjecajima stresa. Vjerojatno je najčešći oblik skrivenog stresa alergija na hranu i kemijska osjetljivost, ali može biti i nedostatak vitamina ili minerala, elektromagnetski stres ili bilo kakva briga ili ljutnja

ŠTO ČINITI

Dijabetes tipa 2 smatram jednim od najlakših za izliječenje, barem za one koji rado usvajaju prirodniji tip prehrane. S tim mislim na to da se regulacija šećera u krvi lako može normalizirati. Naravno, teže je regenerirati već degenerirana stanja očiju, krvnih žila i drugih organa.

U takvim se slučajevima samo koncentriram na degenerativno stanje, a regulacija šećera u krvi doći će sama od sebe. Kao primjer mogu spomenuti stariju damu sa slabim vidom koji teži prema sljepoći. Bila je na lijekovima za snižavanje šećera u krvi. U ovom slučaju preporučio sam visoke doze vitamina i minerala potrebnih za njezino stanje te neslatku, niskokaloričnu prehranu. U periodu od tri tjedna nije više imala problema sa regulacijom šećera u krvi, a vid joj se djelomično popravio.

Mineral koji je važan za sve dijabetičare tipa 2 je krom. To je zbog toga što krom blisko surađuje s inzulinom u kanaliziranju glukoze u stanice. Što je viša razina inzulina u krvi, viša je i razina kroma. To uzrokuje povećani gubitak kroma s urinom nakon slatkih obroka. U nekim studijama 50 posto dijabetičara poboljšalo je svoje stanje dodatnim unosom kroma. Manjak kroma također povećava razinu masti u krvi, čime se povećava rizik od ateroskleroze. Prehrana zapadnog tipa uglavnom sadrži vrlo malo kroma, a 85 posto se, primjerice, gubi pri konzumiranju jela koje sadrže  bijelo brašno.

Ključ uspješnog liječenja obje vrste dijabetesa je dijeta s malo šećera i škroba. Mahunarke, u obliku klica ili kuhane, najbolji su oblik ugljikohidrata. Osim izbjegavanja ili minimiziranja navedenih uzroka obje vrste dijabetesa, prehrana bi trebala uključivati i veliku količinu limunske kiseline kako bi se uklonile masne naslage u krvnim žilama ili na drugim mjestima u tijelu. Većina oštećenja koje dolazi radi dijabetesa uzrokovana je pretjeranim unosom glukoze i inzulina, što onda dovodi do prekomjerne proizvodnje zasićenih masti i kolesterola.

Limunska kiselina reagira s masnim kiselinama kako bi se proizvela energija. Sve dok imaju dovoljno masnoće, dijabetičari mogu lako živjeti na limunovom soku. To nije baš poželjno jer se u osnovi sva naša hrana interno pretvara u limunsku kiselinu prije nego što se pretvori u energiju. Međutim, da bi limunska kiselina bila potpuno pretvorena u energiju, ona mora reagirati s produktima raspada masnih kiselina. Pokojni dr. Carey Reams liječio  je na tisuće dijabetičara tipa 1 i 2 sa postom koji se sastoji u konzumaciji limunovog soka unutar tri tjedna. Svakog sata ali deset puta dnevno pacijenti bi popili čašu s jednim dijelom limunovog soka i 9 dijelova vode, nakon čega je nakon 3 tjedna uslijedila prirodna dijeta i test na alergiju.

Žao mi je što je u našem društvu tako teško osvijestiti dijabetičare da postoji prehrambena alternativa liječenju lijekovima. Ipak, dobra vijest je da se to može učiniti; dijabetes se može prevladati, a ne samo upravljati sa tom bolesti. Na svakom pojedincu dijabetičaru je da isproba liječenje na ovaj način.

Naravno, puno je lakše spriječiti dijabetes nego ga izliječiti.

Evo nekoliko jednostavnih koraka za smanjenje vjerojatnosti pojave dijabetesa:

  • Smanjite unos proteina iz kravljeg mlijeka, posebno kod dojenčadi.
  • Izbjegavajte gluten kod dojenčadi i smanjite njegovu upotrebu kasnije u životu.
  •  Ako ne možete dojiti, umjesto toga koristite kozje ili bademovo mlijeko (s dodatkom ulja jetre bakalara i kulturama acidofila / bifida).
  • Provjerite ima li znakova nedostatka vitamina B6 ili jednostavno dajte svojoj djeci multivitaminski dodatak.
  • Uzmite antibiotike samo u vrlo ozbiljnim uvjetima kada to preporuči liječnik, zajedno s fungicidom (npr. Češnjakom) i obiljem žive kulture laktobacila.
  • Koristite samo manje zaslađivača i slatkog voćnog soka; za slatkoću jedite cijelo voće.
  • Kontrolirajte svoju težinu jedući pretežno sirovu hranu, koristite uglavnom svježe voće i povrće i minimizirajte hranu na bazi žitarica.
  • Poboljšajte svoj životni stil: redovito vježbajte i učite meditaciju ili duboko opuštanje.

 

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.

Dijabetes i kako ga ja vidim

dijabetes Nutrigor

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Dijabetes i kako ga ja vidim (Walter Last)

Iskreno vjerujem da je moguće prevladati, odnosno djelomično zaliječiti većinu bolesti dijabetesa tipa 2 te rane verzije bolesti dijabetesa tipa 1, a u nekim slučajevima čak i uznapredovale bolesti dijabetesa tipa 1, dok se drugi slučajevi sa uznapredovalom varijantom bolesti dijabetesa tipa 1 mogu uvelike poboljšati. Nadalje vjerujem da su mnoge ili većina ozbiljnih posljedica ove bolesti zapravo posljedica nuspojava korištenih lijekova i lošeg izbora hrane, a ne samog stanja bolesti i procesa koji su vezani uz nju.

Dijabetes tipa 2 je u potpunosti posljedica pogrešnog izbora hrane te prema tome, može se ispraviti odgovarajućom prehranom kao što je prikazano u Holističkom pristupu liječenju dijabetesa. Upotreba lijekova za kratkotrajno poboljšanje stanja može dugoročno dovesti do komplikacija. Lijekovi mogu pretvoriti više šećera u masne kiseline i kolesterol, što dovodi do začepljenja arterija i kapilara ili mogu potaknuti slabu gušteraču na prekomjernu proizvodnju inzulina dok se on ne potroši. Lijekovi imaju i druge nuspojave te mogu oštetiti jetru, bubrege, oči i srce. Još je gore ako se za prevladavanje inzulinske rezistencije koristi dodatni inzulin, iako inzulin može biti koristan kao privremena mjera ako se iscrpi sposobnost gušterače koja proizvodi inzulin.

Prema liječnicima W.A. Philpott i D.K. Kalita (Pobjeda nad dijabetesom, Keats, 1983.) neoborivi dokazi studija pokazuju skraćeni životni vijek i ozbiljnije komplikacije od korištenja lijekova protiv dijabetesa. Stopa smrti se zapravo udvostručila kod osoba koje uzimaju oralne lijekove protiv dijabetesa. Neki od tih lijekova se koristi i danas.

Prihvaćeni tretman dijabetesa tipa 1 jednako je nezadovoljavajući. Tradicionalna dijeta protiv dijabetesa previsoka je lako dostupnom glukozom i zato im je potrebna prevelika količina inzulina. Glukoza koja prelazi trenutne potrebe za proizvodnjom energije i obnavljanjem zaliha glikogena pretvara se u masti i kolesterol visokom razinom inzulina izvana, što rezultira prekomjernom težinom, začepljenim arterijama i kapilarima i pogoršanjem stanja većine organa i tjelesnih funkcija.

Ovi štetni učinci mogu se smanjiti dijetom koja sadrži ugljikohidrate koji ne stvaraju glukozu i isporučuju ih u sporo oslobađajućem obliku. To je moguće s dijetom koja se temelji na malim obrocima ili grickalicama od spiruline, nezasićenih bjelančevina i masti, proklijalih mahunarki i jabuka, te raznih alternativa glukozi poput ksilitola, fruktoze i limunovog soka.

S opisanim je načinom potrebam minimum inzulina dugog djelovanja kako bi se većina šećera u krvi održavala u normalnim ili prihvatljivim rasponima većinu vremena. Ako dobijete više kilograma nego što je normalno ili poželjno za vašu tjelesnu strukturu, tada koristite previše inzulina i potrebno je smanjiti unos ugljikohidrata koji podižu glukozu.

Trenutno se ne pokušava raditi na tome da se ozbiljno poboljša ili obnovi funkcija gušterače i proizvodnja inzulina. Međutim, otkrio sam da se rani dijabetes tipa 1 može prevladati zaustavljanjem autoimunog napada na gušteraču. Obnavljanje zdrave crijevne flore, uklanjanje svake mikrobiološke infekcije gušterače, izbjegavanje prehrambenih i kemijskih pokretača imunološkog napada i korištenje odgovarajuće prehrane i dodataka najvažniji su u tom pogledu.

Iako mi dosad gotovo nitko nije pokušavao, vjerujem da postoji opravdana šansa da se proizvodnja inzulina može obnoviti čak i kod uznapredovalog dijabetesa tipa 1 (čak i nekoliko godina nakon početka bolesti). Pored do sada istaknutih mjera, najveći potencijal vidim u radu s energijama i energetskom medicinom, uključujući vođenje slikama.

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.