1111

"Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana.

Hipokrat (oko 460. do oko 370. p.n.e.)

"Reci mi što jedeš i ja ću ti reći tko si"

Jean Anthelme Brillat Savarin

Kandida i sindrom antibiotika (2. dio)

kandida i antibiotici

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Kandida i sindrom antibiotika (2. dio)

Već 1953 godine,  Dr. Orion Truss otkrio je razorne učinke antibiotika u bolnici u Alabami (SAD). Tijekom jutarnjeg obilaska pacijenata,  Trussa je zaintrigirao vrlo blijed, naizgled stariji muškarac na kom se vidjelo da očito umire. Međutim, bio je tek u četrdesetima i u bolnici gotovo četiri mjeseca. Nijedan specijalist nije uspio postaviti točnu dijagnozu. Zbog svoje znatiželje Truss je pitao pacijenta kada mu je posljednji puta bilo dobro.

Čovjek mu je odgovorio da se osjećao dobro do prije šest mjeseci kad su mu  amputirali prst. Radi toga je naravno primio antibiotike. Ukratko nakon toga dobio je proljev i zdravlje mu se pogoršalo. Truss je i prije vidio kako antibiotici uzrokuju proljev. Tada je bilo poznato da kandida može biti korisna  u takvim stanjima te pomoći oslabljenim pacijentima. No sada se Truss pitao nije li možda obrnuto, da upravo  kandida izaziva oslabljeno stanje.

Pročitao je da se otopina kalijevog jodida može koristiti za liječenje kandide. Dakle, dao je pacijentu šest do osam kapi Lugolove otopine četiri puta na dan i uskoro je pacijent bio dobro.

Ubrzo nakon toga imao je pacijentkinju s upaljenim sinusima, stalnim glavoboljama, vaginitisom i teškom depresijom. Na njegovo iznenađenje skoro svi njezini problemi riješili su se sa kurom istom kao i kod prethodnog pacijenta. Nešto kasnije vidio je pacijenticu koja je imala dijagnozu šizofrenije zadnjih šest godina sa stotinama tretmana elektrošokovima i ogromne doze lijekova iza sebe. Počeo je liječiti ženu zbog alergije i problema sa sinusima lijekom protiv kandide.  Ubrzo se oporavila psihički i fizički i bila je dobro.

Od tada je liječio svoje pacijente protiv kandide i kod najmanjeg znaka njezine prisutnosti. Mnogi njegovi pacijenti izvrsno su se oporavili od  većine neobičnih stanja, uključujući probleme sa menstruacijama, hiperaktivnosti, teškoćama u učenju, autizma i autoimunih bolesti poput Crohnove bolesti i lupusa.

Svaki iskusni naturopat može povezati slične priče o uspjehu liječenja ovom metodom. Ironično je da antibiotici vrlo često nisu potrebni i koristimo ih u slučajevima kada ne treba. U dogovoru sa liječnikom treba ih koristiti samo kada je neophodno.  U slučajevima u kojima su poželjni, možemo izbjeći ozbiljne posljedice primjenom probiotika. Nistatin, na primjer, je kontaktni antibiotik iz grupe poliena. Veće doze nistatina djeluju fungicidno, a manje fungistatski. Djeluje isključivo na patogene gljivice. On se ne apsorbira u krv, već ostaje unutra crijeva i zbog toga ne uzrokuje zdravstvene probleme.

Mnogi ljudi sumnjaju u učinkovitost prirodnih terapija u borbi protiv ozbiljne infekcije, ali iskustvo me navodi na vjerovanje da su prirodne terapije mnogo učinkovitije, a da ne uzrokuju ponovljene i kronične infekcije koje su toliko česte nakon antibiotika. Vidio sam kako se pacijenti oporavljaju u roku od nekoliko dana ili tjedana prirodnom terapijom nakon neuspjelog dugotrajnog liječenja  antibioticima.

SINDROM ANTIBIOTIKA

Nedostatak energije i probavne smetnje, razne alergije, bolovi u zglobovima, kožne bolesti, menstrualni problemi, emocionalna nestabilnost i depresija – sva su se ta stanja uvelike povećala posljednjih desetljeća. Sve su to simptomi onoga što ja nazivam “sindromom antibiotika”.

Daljnjim pregledom može se otkriti i veći broj simptoma. Većina gastrointestinalnog trakta je osjetljiva na pritisak, posebno tanko crijevo, jetra i žučni mjehur. Možda je čak došlo i do operacije žučnog mjehura koja nije uspjela poboljšati stanje i zapravo je još pogoršala simptome.

Može postojati anamneza svrbeža koji se manifestira kao  oralni, analni ili vaginalni svrab. Kad su oni prisutni, dijagnoza kandide je očigledna, ali oni mogu biti prisutni i u nedostatku tih manifestacija i zbog toga može doći do zabune  prilikom pravilnog dijagnosticiranja stanja.

Kandida se množi tijekom liječenja antibioticima i lako se pretvara u vrlo opasan i invazivniji oblik. Smatram da se antibiotici vrlo često prepisuju bez razloga. Često se ne rade potrebne  pretrage prije propisivanja antibiotika. Tijekom propisivanja antibiotika često se ne savjetuju nadomjesne terapije konzumiranja probiotika tijekom i nakon uzimanja antibiotika. Često  korištenje antibiotika i sličnih lijekova bez prethodne analize najveći je pojedinačni uzročnik kroničnih bolesti u našem društvu.

Nadalje, bebe često nasljeđuju kandidu od majke već pri rođenju i za vrijeme dojenja. Ima i indikacija da se gljivična DNA može umetnuti u naše gene, a dugogodišnja kandidijaza može biti uzrok genetskih mutacija i nasljednih bolesti.

Istraživanje iz 1993. pokazalo je da je jedan od 55 primljenih pacijenata primljen na određeni odjel neke bolnice dobio antibiotike širokog spektra. Krvni testovi kod tih ljudi pokazali su da je njih 67% razvilo sistemski prekomjerni rast kandide.

Drugo istraživanje otkrilo je da kemoterapija obično dovodi do sistemske kandidijaze, koja uvelike ograničava uspješnost kemoterapija. Dugotrajna praćenja pokazuju da djeca mogu razviti 18 puta više sekundarnih malignih tumora. Djevojke se suočavaju sa 75 puta većim rizikom od raka dojke, dok je rizik od leukemije nakon kemoterapija kod tumora jajnika povećan za 21 put.

Tek nedavno su onkolozi počeli prepoznavati koji su se pacijenti suočili sa  uznemirujućim gubitkom pamćenja i drugim kognitivnim funkcijama. Psihijatri su sada otkrili da konvencionalno liječenje tumora izaziva ozbiljnu depresiju kod 15 do 25 posto pacijenata. “Depresija sama po sebi često može biti i gora nego bolest “, kažu.

Vjerujem da je većina ovih poražavajućih rezultata zapravo kemoterapijski sindrom koji bi se lako  mogao izbjeći ili uvelike smanjiti uz odgovarajuću terapiju protiv gljivica.

Međutim, kemoterapijski i antibiotski sindromi ne javljaju se samo zbog kandide. Generalno to smatram određenom vrstom disbioze gdje pogrešna vrsta mikroba i parazita naseljava crijevni trakt. Ne radi se tu samo o kandidi  i drugim gljivicama, nego i o drugim vrstama patogenih bakterija i ameba, uključujući bakterije tipa coli koje se normalno nalaze u debelom crijevu. One postaju patogene kad se penju iz debelog natrag u tanko crijevo.

Ako se isti problem događa godinama, znači da se radi o  nedostatku želučane kiseline koji tada dovodi do toga da patoogeni mikrobi koloniziraju želudac, uzrokujući upalu s bolom a kasnije se javljaju i čirevi. Otpušteni toksini radi prekomjerne koncentracije mikroba moge uzrokovati dodatno kroničnu upalu jetre, žučnog mjehura, gušterače i crijeva. Kronična upala gušterače glavni je faktor razvoja dijabetesa.

U periodu između četrdesetih i pedestih godina prošlog stoljeća, značajniji porast kandide zabilježen je u samo tri posto slučajeva. 50 godina kasnije brojka je bila preko trideset posto te ona postaje sve veća. Postoje, naravno, i drugi faktori koji mogu uzrokovati disbiozu. To su između ostalog kontracepcijske pilule, steroidi ali i drugi lijekovi. Tu možemo dodati i  liječenje zračenjem. No glavni su krivci bez sumnje, kemoterapije i prekomjerno uzimanje antibiotika.

Evo jedne tipične priče o kandidi. Dječak se normalno razvijao do svojih 18 mjeseci života. Nakon toga imao je nekoliko kura antibiotika radi infekcije uha. Nakon toga zadobio je infekciju na ustima i jeziku. Njegovo se stanje pogoršalo te mu je govor bio otežan. Postao je izuzetno hiperaktivan, budio se cijelu noć, a dijagnosticiran mu je i autizam. Izgubio je kontakt očima sa roditeljima. Vjerujem da autizam dijelom proizlazi kao kombinacija prekomjerne koncentracije kandide te  određenih vrsta cijepljenja.

Ovaj obrazac normalnog razvoja djeteta u početnim mjesecima života, popraćen regresijom nakon liječenja antibioticima vrlo je česta kod pojave i dijagnosticiranja autizma. Dječakove organske kiseline povezane s kvascima, a posebno vinska kiselina u urinu bile su izrazito povišene. Dan nakon što je započeo uzimati antifungalni lijek Nistatin, napravio je pogled prema roditeljima, a istodobno povišena vinska kiselina u mokraći počela se smanjivati. Bilo je potrebno više od 60 dana da se koncentracija kiseline vrati u normalno stanje. Njegova ekstremna hiperaktivnost počela se smanjivati, a i njegov san bio je  poboljšan.

Doktor William Shaw koji je napravio ovo izvješće također je napisao: “Sada imamo otkiven taj isti fenomen u stotinama drugih slučajeva. Čak i nakon šest mjeseci liječenja antifungicidima često postoji biokemija ‘oporavka’ ali i pogoršanje stanja nakon prekida terapije antifungicidnim lijekovima.”

OŠTEĆENJE METABOLIZMA

Vinska kiselina se obično ne proizvodi u našem tijelu, ali doktor  Shaw je otkrio  da je ona rezultat pretjerane fermentacije kvasca bilo u crijevima ili drugih mjesta zaraze kandidom. Glavna posljedica povećane koncentracije vinske kiseline u krvi je mišićna slabost. Vinska kiselina je usko povezana s jabučnom kiselinom koja je ključna komponenta limunske kiseline koja je opet odgovorna  za proizvodnju energije u stanicama.

Prisutnost vinske kiseline blokira metabolizam jabučne kiseline. Pri tome tijelo ne može proizvoditi energiju aerobno oksidacijom glukoze, te umjesto toga, sada proizvodi energiju anaerobno pretvarajući glukozu u mliječnu kiselinu. To stvara samo 20% energije u odnosu na onu koja bi se mogla proizvesti pravilnom oksidacijom glukoze. To i objašnjava nedostatak energije i prekomjernu koncentraciju kiseline u mišićima. To stanje dovodi i do manjka minerala koji je vrlo čest kod zaraze kandidom.

U istom tom članku doktor  Shaw također dokazuje da je sistemski prekomjerni rast kandide i drugih gljivica često uzrok visoke razine šećera sa 5 ugljikovih atoma, arabinoze koju treba izlučiti mokraćom. Kandida očito proizvodi šećerni alkohol arabitol koji se potom u jetri pretvara u arabinozu.

Arabinoza ima tendenciju reakcije s aminokiselinom lizinom u nekim proteinima i tada formira unakrsne veze s argininom u susjednim proteinima. Ovaj mijenja biološke strukture i funkcije velikog broja bjelančevina, posebno enzima, i uzrokuje funkcionalni nedostatak vitamina B-6, biotina i lipoične kiseline.

Ovaj proces čini proteine manje topljivim i uzrokuje njihov talog u osjetljivim strukturama kao što je leća oka. Ona  je tako neprozirnija i dolazi do katarakte ili očne mrene. To  je također i centar ostalih procesa koji dovode do ubrzanog starenja određenih struktura unutar tijela. Na primjer, može doći do  povećanja krutosti mišića, tetiva i vezivnog tkiva, a manifestira se u obliku bora i starenja kože.

Drugi uobičajeni učinak je povećano nakupljanje ostataka proteina unutar stanica, što zapravo predstavlja razne autoimune bolesti. Djeca s autizmom imaju iste vrste vlakana na mozgu slično  kao i kod Alzheimerove bolesti, što ukazuje da oboje mogu biti povezane s problemima s gljivicama.

Postoje dokazi da se metabolički proteinski otpad nakuplja kod većine pojedinaca stalnom brzinom, pa je zato ta akumulacija povezana sa dobi osobe. Metaboliti koje formira kandida ubrzavaju naše starenje – s kandidom starimo brže. Suprotan učinak, koji dovodi do pomlađivanja, nastaje kada uklanjamo proteinske otpatke periodičnim postom i čišćenjem sirovom hranom ili općenito usvajanjem prehrane temeljene na konzumiranju svježe i sirove hrane.

Pronađeni su metaboliti kvasca vinske kiseline i arabinoze ne samo kod autizmu, već i u slučajevima lupusa, Alzheimerove bolesti, poremećaja manjka pažnje, hiperaktivnosti i kroničnog umora.

Drugi nusproizvod  gljivica je acetaldehid koji blokira oksidaciju proizvodnje energije u stanicama te utječe posebno na mozak i mišiće (stanje niske energija). Također aktivira imunološki sustav kao u slučaju autoimunih bolesti i raka. Djeluje negativno na  mozak i živčani sustav, što često dovodi do depresije, Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i drugih mentalnih poremećaja. Dovodi i do  mišićne slabosti kao kod fibromijalgije i općenito slabosti cijelog organizma kao kod sindroma kroničnog umora.

NAPAD BAKTERIJA

Pored prekomjernog rasta gljivica, disbioza je povezana i sa proliferacijom drugih patogenih mikroba, npr. kao u malom crijevu (SIBO – Small Intestine Bacterial Overgrowth). Čini se da specifične vrste patogenih bakterija uzrokuju ili doprinose specifičnim autoimunim bolestima.

Primjerice, jedna bakterija tipa coli proizvodi molekulu vrlo sličnu inzulinu. Kad se imunološki sustav aktivira protiv ove molekule tada može napasti i beta stanice gušterače i dovesti do  dijabetesa tipa 1.

Druga vrsta bakterije, Yersinia enterocolitica, inducira imunološki odgovor koji napada štitnjaču i dovodi do Gravesove bolesti. Dolazi do  ozbiljne prekomjerne proizvodnje hormona štitnjače.

Ulcerozni kolitis povezan je s prekomjernim rastom patogenih mikroba, isto kao i Crohnova bolest, osteoporoza i ankilozni spondilitis.  Kod ankiloznog spondilitisa, dolazi do srastanja kralježaka kralježnice uzrokujući krutost i bol. Također, s vremenom i drugi zglobovi mogu postati meta napada.

Klebsiella, druga vrsta patogenih bakterija, proizvodi molekulu koja je slična tipu tkiva koja se nalaze kod ljudi koji imaju ovu bolest. Kada se broj bakterija Klebsielle u crijevima smanji, stanje se poboljšava.

Reumatoidni artritis povezan je s drugim bakterijama, pod nazivom Proteus. Proteus je također čest uzrok infekcija mokraćnog sustava. Žene često pate od infekcije mokraćnog sustava, te boluju od reumatoidnog artritisa dva puta više nego muškarci, dok muškarci obično imaju višu razinu Klebsielle i tri puta više ankilozni spondilitis od žena.

Uz to, pretjerani porast patogenih mikroba oštećuje crijevnu stijenku, tako da probavljene čestice hrane samo dijelom mogu proći u krvotok, izazivajući alergije. Na ovaj se način mogu povezati sve autoimune bolesti i alergije na hranu uzrokovane disbiozom.

To se najbolje očituje  kod reumatoidnog artritisa. Ostale autoimune bolesti koje su do sada bile povezane s disbiozom i alergijama su psorijaza, eritematozni lupus i pankreatitis. Ova stanja obično se poboljšavaju kada se daju namirnice poput psylliuma, jer vežu na sebe mikrobne endotoksine.

Daljnja posljedica disbioze je osjetljivost na trovanje hranom kao kod bakterije salmonele, dok zdrava crijevna flora sprječava njeno  množenje i stvaranja problema.

Testovi su pokazali da kod dominacije dobrih  probiotskih bakterija treba oko milijun bakterija salmonele da uzrokuju bolest. Kod disbioze treba ih samo deset da bi imali problema.

Staphylococcus aureus ili Zlatni stafilokok uzrokuju ozbiljne infekcije u bolnicama. Utvrđeno je da ne samo Zlatni stafilokok, već se također znatno pojačavaju  i druge infekcije kada se pojave zajedno sa kandidom. Kako je porast kandide prirodan ishod standardnog bolničkog liječenja, lako je uvidjeti zašto je Zlatni stafilokok tako smrtonosan u bolnicama.

Slična je slika i sa AIDS-om. Ljudi ne umiru od virusne zaraze AIDS-a, nego od invazije potencirane kandidom u krvi. Isto je i s karcinomom. U završnoj fazi AIDS-a, raka, tuberkuloze i ostalih teških mikoza poput sistemskih kandidijaza,  bolesnici umiru od iste bolesti, tzv kaheksije. To je zbog uništenja eritrocita od strane mikroba povezanih sa gljivicama.

Ja također vidim disbioze kod beba i novorođenčadi uzrokovane korištenjem antibiotika. To je glavni uzrok njihovih čestih infekcija. Iako je to nekada bilo neuobičajeno da djeca imaju više od jedne ili dvije prehlade ili infekcije godišnje, sada ih imaju više od šest ili osam. Mnoge bebe već dobivaju kandidu i druge patogene mikrobe od njihove majke u porođajnom kanalu ili kroz dojenje.

Posljednjih godina (2004. i 2005.) eksperimentalno se pokazalo da je prekomjerni rast mikroba u crijevima izazvan antibioticima te da nas predisponira za alergijsku bolest dišnih putova poput astme. Bebe kojima su davali antibiotike u prvih šest mjeseci imale su  2.6 puta veću vjerojatnost da će razviti alergijsku astmu. Sa antibioticima širokog spektra, koji ubijaju širok spektar bakterija, rizik je bio daleko veći te djeca imaju 8.9 puta veću vjerojatnost da će patiti od astme.

MIKOPLAZME I PLEOMORFIZMI

Usko povezan s prekomjernim rastom kandide su infekcije  mikoplazmom. To su pleomorfni organizmi bez staničnih membrana. „Pleomorfni“ znači da mogu mijenjati oblik od grudica bjelančevina ili spora do virusnih, bakterijskih i gljivičnih oblika, ovisno o zdrastvenom stanju organizma u kojem žive.

Mikoplazme su se pokazale glavnim čimbenikom uzroka i progresije raznih tumora i autoimunih bolesti. To uključuje reumatoidni artritis, dijabetes tipa 1, multiplu sklerozu, bolesti štitnjače, lupus, skleroderme te drugih. Mikoplazme mogu biti kontrolirane antimikrobnim lijekovima širokog spektra koji su također djelotvorni protiv kandide i drugih gljivica. Stoga, antimikrobna terapija također ima velike koristi u liječenju raka i autoimunih bolesti.

Iako je prije postojala uzročna povezanost između tumora i virusa koja je prikazana samo u nekoliko rijetkih tumora kod ljudi ili kod životinjskih tumora, nekoliko nezavisnih istraživača je izvijestilo o proliferaciji određenih mikroba kod svih oboljelih od karcinoma. Jedan od prvih bio je njemački profesor zoologije i mikrobiologije Enderlein koji je opisao 1925. različite stadije mikroba koji su normalno prisutni kao malene koloidne proteinske jedinice. Kod raznih degenerativnih bolesti, posebno tumora, proteinske jedinice prerastaju u koke i više bakterijske oblike, a konačno u gljive.

Nekoliko drugih istraživača – Roy Ray Rife, Wilhelm Reich, Virginia Livingston-Wheeler, Alan Cantwell i Gaston Naessens – opisali su isti fenomen. Međutim, postoji i  dogma koja kaže da mikrobi uvijek imaju isti oblik i da se ne mogu promjeniti iz virusa u bakterije i gljivice. To je zato što su mikrobiolozi obično promatraju mrtve obojene mikrobe kod mrtvih tkiva, ili živih ali u vrlo kratkom periodu, umjesto da promatraju žive mikrobe u živom tkivu pri vrlo visokom povećanju koncentracije tijekom dužeg razdoblja.

U svakom slučaju, čini se da patogeni mikrobi, koji se još nazivaju i mikrobi karcinoma imaju velik utjecaj na pojavu malignih tumora i autoimunih bolesti. Većina štete nanosi se tijekom završnih inkubacija gljivicama.

Patogeni mikrobi karcinoma izuzetno jako oštećuju imunološki sustav i čine ga nesposobnim za borbu protiv stanica raka ili drugih bolesti. Također uništavaju crvene krvne stanice čineći ih nesposobnima da prenose kisik u tkiva i organe.

Mikrobi karcinoma obično započinju život kao mikoplazma. Čini se da se stvaraju interno iz dezintegracije bolesnih stanica u tijelu a posebno iz fragmenata DNA. S padom zdravlja i vitalnosti oni se počinju širiti i počinje njihovo pretvaranje u različite bakterijske, a kasnije i gljivične oblike.

Slabljenjem imunološkog sustava i metabolizma priprema se put za razvoj degenerativnih bolesti. Otpušteni toksini mikroba također može izravno interferirati s respiratornim lancem i čini metabolizam neučinkovitim s prekomjernom proizvodnjom mliječne kiseline. To uzrokuje prekomjernu kiselost u organizmu, manjak minerala, pretjeranu osjetljivost, razne upale i bol. To su potpuno isti simptomi koji proizlaze iz prekomjernog rasta kandide.

Dva faktora koji u velikoj mjeri pridonose porastu mikroba raka tj. jednostavnih mikoplazmi su tzv. mrtvi zubi (npr. punjenje korijenskog kanala), i porast koncentracije kandide i ostalih patogenih mikroba u crijevima.

Mrtvi zubi mogu postati koncentrirano uzgajalište štetnih mikroba, oslobađajući stalni protok toksina u krv. Prekomjerni porast štetnih mikroba u gastrointestinalnom traktu ima isti učinak u još većem obimu, i glavni je uzrok autoimunih bolesti i ostalih problema povezanih sa kandidom.

Sada se također pokazalo da su jedan od glavnih uzroka Alzheimerove bolesti veće količine kandida gljivica. One dovode i do problema s krvnim žilama. Pogledajte više na https://www.nature.com/articles/srep15015

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.

Fermentirani napitak od ananasa i limuna


AUTOR: VLASTA BEGIĆ

fermentirani napitak ananas i limun

Pripremite ovaj osvježavajući fermentirani napitak od ananasa i limuna. Ananas je poznat po probavnom enzimu koji se zove bromelin. Napitak je izvor korisnih probiotika koji su bitni za održavanje crijevne mikroflore. Najviše ga radimo u zimskim mjesecima kad je ananas dostupniji, izbor lokalnog svježeg voća i povrća je manji  i manje se krećemo.

Sastojci:

  • 1 veliki ananas
  • 5 do 6 srednjih limuna
  • do 400 g smeđeg šećera

Posuđe:

  • Staklenka 2500 ml s poklopcem promjera 1000 ml
  • Nož i podloge za rezanje
  • Žlica za posipanje šećera

Postupak:

  • Limun oprati i dobro očistiti koru limuna (površinski sloj lagano sastrugati nožem ili koristiti domaći limun). Odrezati suhe ili promijenjene dijelove kore. Narezati na kolutiće i maknuti koštice
  • Ananas očistiti potpuno od kore. Narezati na tanke kolutove. Radi lakšeg slaganja kolut prerezati na polovice
  • U čistu, suhu staklenku slagati redove: red ananasa, red limuna te posuti sa 2 do 3 žlice šećera. Složite otprilike 7 redova. Završiti sa šećerom.
  • Zavrnuti poklopac (anaerobni proces) i staviti na mračno pristupačno mjesto sobne temperature  kako nebi zaboravili svaki dan izrotirati u cilju moćenja gornjeg reda.
  • Već u periodu od  6 do 19 sati sav šećer osim na vrhu će se otopiti.
  • Obavezno svaki dan izrotirati staklenku u cilju moćenja gornje reda da ne krene plijesan.
  • Nakon otprilike 3 do 4 dana zamijetit ćete mjehuriće. Tada morate minimalno jednom dnevno rotirati i ispustiti plin nastao fermentacijom.
  • Fermentacija se smanjuje nakon 14 dana
  • Napitak je gotov nakon 21 dan
  • Procijediti u tamnu staklenku i čuvati u frižideru. Konzumirati u manjim količinama (npr 20 ml najbolje nakon jela)
  • Ostatak ananasa i limuna (maknite koru) iskoristite za smoothy u kombinaciji s nekim drugim voćem ili povrćem.
fermentirani napitak ananas

Kandida i osnove (1. dio)

kandida i osnove

PREVEDENI TEKST SA heal-yourself.com.au
PREVEO: IGOR VELIMIROVIC

Kandida i osnove (1.dio)

Problemi povezani sa kandidom posljednjih desetljeća postali su prava epidemija. Kandida je poznata po tome što izaziva izuzetno iritantan i dosadan svrbež no to je samo santa ledenog brijega. Ona uzrokuje i puno ozbiljnije gastrointestinalne probleme te uzrokuje vrlo širok raspon bolesti kada upadne u krvotok.

Vrlo često ne shvaćamo da naši zdravstveni problemi mogu nastati zbog kandide ili njoj srodnih mikroba i parazita. Kandida se može pojaviti unutar vrlo velikog spektra različitih bolesti i simptoma. Autoimune bolesti, alergije, astma, artritis, kronični umor, anksioznost i depresija, hiperaktivnost, deficit pažnje pa čak i rak usko su povezani s kandidom ili sličnim mikrobima.

Glavni razlog vrlo široko negativnog učinka je invazija kandide unutar stijenki  crijeva, gdje ona uzrokuje upale te dovodi do sindroma propusnosti crijeva. To je tada glavni uzrok alergija, invazije raznih loših mikroba u krv te preaktivnosti imunološkog sustava. Nadalje, mogu se stvoriti drugi ozbiljni problemi, posebno u mozgu i mišićima, koje uzrokuju gljivični toksini i pirolurija s konstantnih manjkom cinka i vitamina B6 kada ti mikrobi upadnu u jetru.

Srećom, postoje učinkovite prirodne terapije za kontrolu koji mogu kandidu i druge parazite smanjiti ponovno u granice normale. Preporučene prirodne terapije koriste antimikrobne lijekove širokog spektra djelovanja. Dobro ih je prakticirati jednom godišnje za uklanjanje štetnih mikroba i parazita koji smetaju našem organizmu.

NEKE OSNOVE O KANDIDI

Kandida je gljivični organizam sličan kvascima. Najčešći je soj ‘Candida albicans’ koji  se prirodno nalazi u malim količinama unutar našeg crijevnog trakta i vagine. Zdrave bakterije kao laktobacili ili bifidobakterije obično kontroliraju crijevnu floru te drže kandidu u granicama normalne koncentracije.

Međutim, uslijed pojačanog korištenja  antibiotika ili sličnih lijekova ili tijekom jakog i dugotrajnog emocionalnog stresa, kandida kao i drugi gljivice i mikoplazme mogu preuzeti dominaciju i izazvati kandidijazu odnosno prekomjerni porast koncentracije unutar crijevnog trakta. To ima tendenciju da uzrokuje gastrointestinalni sustav simptoma poput probavnih problema, boli, nelagode, natečenosti i također proljev ili čak zatvor.

Ovaj utjecaj tih gljivica može se lako proširiti i na druge dijelove gastrointestinalnog trakta, uzrokujući gnojni iscjedak oko anusa,  unutar usta ili vagine. Infekcije ovog tipa oko vagine, uzrokuju intenzivan vaginalni svrbež, peckanje tijekom mokrenja, a često i dovode do sirasto bijelog ili žutog vaginalnog iscjetka. U ustima se može formirati bijeli nježni pokrov a na  obrazima i jeziku lagano krvavi sloj. U blagim slučajevima dolazi samo do  pukotina u kutovima usana. Gljivica može  biti i uzrok čira te lošeg zadaha, a kod beba uzrokuje pojačani osip od pelena.

Ukoliko se ne liječi, posebno s ponavljanim kurama uzimanja antibiotika širokog djelovanja, prekomjerni porast kandide u crijevnom traktu izaziva u početku kvasac kružnog oblika  kako bi kasnije iz njega iznikle dugačke noge zvane hife. One počinju urastati u stijenku crijevnog trakta te mogu uzrokovati bolove uslijed upale. Unutar crijevne stijenke ili unutar drugih tkiva ove hife mogu razviti mrežu dugačkih niti i izrasti u kolonije koje se štite od imunološkog sustava pomoću teške obloge guste sluzi. Taj biofilm oko kandide stvara guste, kremasto-bijele plakove na sluznici membrane, što je ujedno i tipična manifestacija infekcije.

Postupno crijevna stijenka propada i onemogućuje potpuno probavljanje proteina a toksini kandide putuju unutar krvotoka i uzrokuju alergije i ostale imunološke reakcije.

Ovo se stanje naziva sindrom nepropusnog crijeva i povezan je sa sindromom iritabilnog crijeva ili upalnim bolestima crijeva. Neki od primjera su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, loša apsorpcija hrane te razne alergije. Ostali štetni mikrobi i paraziti su također prisutni i djeluju loše na organizam.

Kad se to dogodi, invazija kandide može dovesti do infekcije cijelog tijela, a onda se to naziva sistemska kandidijaza. Osim što dijeluje razorno na  imunološki sustav i čini nas podložnima prehladama i drugim infekcijama bakterija, virusa i gljivica, mogu se razviti i neki drugi simptomi. To uključuje:

  • Sindrom kroničnog umora
  • Simptomi artritisa ili gripe s bolovima u zglobovima i mišićima
  • Fibromijalgija, bolovi u mišićima i slabost
  • Želučani refluks
  • Glavobolje i migrene
  • Kronična infekcija sinusa i drugi problemi sa sluzi
  • Neželjeno mršavljenje ili dobivanje na težini uz nemogućnost promjene
  • ‘Brain fog’ ili problemi s pamćenjem i koncentracijom
  • Opsesivne misli, kompulzivno ponašanje, razdražljivost
  • Depresija, anksioznost i napadi panike
  • Promjene osobnosti, ovisnosti i promjene raspoloženja
  • Gljivice na noktima i koži prsta ili na nožnim prstima
  • Kronične infekcije mokraćnog sustava
  • Pred-menstrualna napetost i drugi menstrualni problemi
  • Svrab u očima, crvene oči i problemi s vidom
  • Kožni osip ili ekcem
  • Svrab ili osip na području prepona
  • Gubitak kose

Kandida, njoj srodne gljivice i mikoplazme također mogu utjecati na čitav niz autoimunih bolesti, poput lupusa, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, Raynaudovog sindroma, sklerodermije i bolesti štitnjače, kao i sindroma kroničnog umora i fibromijalgije.

Većina ili gotovo sva djeca s hiperaktivnošću i poremećajem nedostatka pažnje imaju povećanu količinu gljivicama. Prekomjerni porast kandide glavni je uzrok raznih alergija. Slično je i kod astme i ekcema koji također imaju kandidu kao svoj osnovni uzrok.

Toksični utjecaj  kandide  na živčani sustav uglavnom je posljedica prekomjerne proizvodnje etanola i acetaldehida. Ta tvar nastaje kada stanice kvasca ili hifalne gljivice metaboliziraju šećere te postoji nedostatak kisika. Acetaldehid također može biti rezultat konzumiranja alkohola. Osim toga, gljivice u crijevnom traktu mogu proizvesti velike količine vinske kiseline koja se može apsorbirati, a zatim ometati normalnu proizvodnju energije u našim stanicama. To je glavni uzrok slabosti mišića povezane s kandidom i pridonosi mentalnim problemima koji su uzrokovani acetaldehidom.

Ovisno o ostalim faktorima koji pridonose povećanju koncentracije, kandida se može manifestirati s različitim simptomima ovisno o tipu organizma. U blažim slučajevima ti simptomi se možda čak niti ne primjećuju. Nadalje, ovi simptomi mogu biti zbog drugih uzroka i bolesti. Skupine koje su u najvećoj opasnosti infekcije kandidom su dijabetičari, pretili pojedinci, trudnice i bebe majki s kandidom.

DIJAGNOSTICIRANJE KANDIDE

Porast kandide teško  se može dijagnosticirati laboratorijskim testovima s obzirom da ona prirodno živi u crijevima, ali se može ustanoviti povećana prisutnost ako je vrijednost testa iz stolice mnogo veća od normalne. Međutim, ona nebi trebala biti prisutna u krvi. Ipak, ako je nađemo u krvi, uspostavlja se dijagnoza.

Često koristimo i  prirodnu dijagnostičku metodu, a to  je analiza žive kapi krvi. Mnogi naturopati to mogu učiniti sada promatrajući krv pomoću mikroskopa. Često se mogu vidjeti gljivice i deformiteti crvenih krvnih zrnaca uzrokovani raznim mikrobima uz prikaz na ekranu računala.

Jednostavno testiranje na kandidu iz sline

Neposredno nakon ustajanja, prije nego što pojedete ili popijete nešto, napunite čašu s čistom vodom pri sobnoj temperaturi. Stavite malo svoje sline u čašu. Zatim povremeno provjeravajte unutar jednog sata da biste vidjeli što događa se s pljuvačkom. Ukoliko je kandida prisutna, vidjet ćete jednu od tri stvari ili kombinacija kako slijedi:

  • Slina ostaje plutati na površini vode a ispod nje se pružaju njene zrake prema dnu čaše poput nizova nožica ili žica
  • Slina u obliku oblačka nakupit će se na dnu čaše

Što brže i jače nožice rastu, odnosno što brže slina tone prema dnu, to je više kandide u uzorku. Ako ne primjetite nožice i pljuvačka još uvijek pliva nakon jednog sata, vjerojatno nemate kandidu. To ne znači da ipak nemate blagi ili lokalizirani problem u crijevima ili na vagini te još uvijek imate disbiozu odnosno infestacije drugim patogenim mikrobima. Međutim, čak i ako je kandida pod kontrolom, manje ili više uspavanih infestacija unutar sluznice membrane usta mogu stvarati blagu reakciju sa pljuvačkom, posebno nakon jela slatke hrane ili ispijanja vina ili piva. Pogledajte poglavlje 8 o tome kako se riješiti tog problema.

POPIS RIZIČNIH FAKTORA I SIMPTOMA

Možete pročitati i slijedeći popis faktora rizika i simptoma da biste utvrdili vjerojatnost pojave kandide. Što je veći broj faktora rizika i simptoma koji se odnose na vas odnosno vaše simptome, veća je vjerojatnost da imate sustavnu infekciju kandidom.

  • Korištenje antibiotika ili kemoterapije – što je veća učestalost ili trajanje veća je vjerojatnost pojave kandide.
  • Korištenje lijekova na bazi kortizona
  • Oralna ili vaginalna iritacija, najočitiji je simptom, uz vaginalni iscjedak, peckanje ili svrbež
  • Imate li grčeve, neredovite mjesečnice ili predmenstrualna stanja uz napetost?
  • Jeste li imali kronični prostatitis, upalu rodnice ili druge probleme reproduktivnih organa poput impotencije ili gubitka seksualne želje? (libido)
  • Jeste li osjetljivi na duhanski dim, parfeme, insekticide ili ostale mirise i kemikalije?
  • Dali se osjećate lošije za vrijeme vlažnih dana?
  • Imate li kronične probleme sa viškom sluzi, grloboljama, sa sinusima ili često curenje iz nosa?
  • Jeste li imali kronične gljivične infekcije kože ili noktiju, bilo kakav svrab ili slično?
  • Ima li vaš jezik krzneno bijeli pokrov?
  • Imate li potrebu jesti kruh, šećer ili slatku hranu, alkohol?
  • Osjećate li kronični umor ili samo umor i letargiju ili imate osjećaj iscrpljenosti?
  • Osjećate li se općenito slabo?
  • Imate li depresiju, loše pamćenje?
  • Imate li problema s hiperaktivnošću, osjećate li se razdražljivima?
  • Imate li bolove u mišićima?
  • Imate li drhtavicu, trnce, peckanje ili čak osjećaj paralize?
  • Imate li problema sa zglobovima – bol ili oticanje?
  • Imate li probavne probleme, zatvor, proljev ili nadutost?
  • Imate li problema sa apsorpcijom masti, alergije?
  • Vidite li mrlje pred očima ili imate li zamućen vid?

Prisutnost vidljive infekcije u ustima ili vaginalno čini vas sigurno zaraženima kandidom. Također, ako imate najmanje tri od sljedeća četiri simptoma tada je kandida gotovo sigurno prisutna: žudnja za slatkom hranom, slaba tolerancija na alkohol, kemijska osjetljivost i nadimanje.

Ako imate trajne gljivične probleme s kožom ili probleme s noktima, onda imate crijevnu ali i vrlo vjerovatno sistemsku  zarazu kandidom. U svakom slučaju koristite odgovarajuće anti-kandida terapije i izbjeći ćete dugotrajne probleme sa zdravljem.

walter last logo

Walter Last kombinira radno iskustvo kemičara i biokemičara te vrhunskog toksikologa sa znanjima iz praktičnog nutricionizma. Od 1981. živio je u Queenslandu. Istraživao je i eksperimentirao sa širokim spektrom prirodnih terapija kako bi poboljšao učinkovitost prirodne medicine u liječenju ozbiljnih i medicinski neizlječivih bolesti. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, a obnašao je ključne funkcije u medicinskim ustanovama na sveučilištima Greifswald, Köln i München, radeći uglavnom na istraživanjima iz toksikologije. Bio je glavni forenzički kemičar u Kölnu i radio je u 'Bio-Science Laboratories' u Los Angelesu.